LJUBAV DO KRAJA
Za razliku od prethodnih poglavlja koja opisuju Isusovu javnu službu, slijedećih pet poglavlja opisuju privatne trenutke provedene s učenicima dan prije suđenja i raspeća. Manje od 24 sata dijelilo ga je od smrti pa je razumljivo da ih je proveo s onima koje je najviše volio pripremajući ih za rastanak.Lajtmotiv Isusovih posljednjih riječi bila je ljubav. Spominje se puno češće nego u prethodnih dvanaest poglavlja. Iako će ih uskoro napustiti, njegova ljubav prema učenicima neće se umanjiti. Za razliku od ljudskih ljubavi koje blijede i pucaju, Isus je ˝ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.˝ (Ivan 13:1). To je pokazao ne samo riječima, nego i djelima poniznosti i samopožrtvovnosti.
U Starom zavjetu postoje brojni opisi Božje ljubavi prema posrnulom ljudskom rodu. Prorok Izaija usporedio ju je s majčinom ljubavi, ˝Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao…˝ (Izaija 49:15, 16a). Pisci Starog zavjeta bili su duboko uvjereni u Božju ljubav prema čovjeku, ˝Nek` se pokrenu planine i potresu brijezi, al` se ljubav moja neće odmać` od tebe, nit` će se pokolebati moj Savez mira,˝ kaže Jahve koji ti se smilovao.˝ (Izaija 54:10), ˝Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.˝ (Jeremija 31:3).
Božja ljubav nije apstraktna, nego konkretna, izražena u Isusovoj žrtvi koja svakom čovjeku daje drugu šansu, ˝Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.˝ (Rimljanima 5:7-9), ˝Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.˝ (Ivan 3:16).
PASHA
Pasha je jedan od najvećih židovskih blagdana. Slavi se u rano proljeće na početku žetve, u sjećanje na izlazak Izraelaca iz Egipta i oslobođenje od 400-godišnjeg ropstva. Započinje zalaskom sunca 14. dana mjeseca Nisana (ožujak/travanj). Nakon Pashe slijedi Blagdan beskvasnih kruhova koji traje 7 dana i Blagdan prvine uroda.
Prva Pasha slavila se u Egiptu. Svaka obitelj trebala je zaklati muško janje, bez mane, staro godinu dana, ispeći ga na vatri i pojesti s beskvasnih kruhom i gorkim biljem (Izlazak 12:1-29 i 42-51). Riječ Pasha dolazi od hebrejske riječi Pessach što znači ˝proći pokraj˝ ili ˝zaobići˝. U Egiptu je anđeo smrti prošao pokraj, odnosno zaobišao židovske obitelji koje su dovratnike ulaznih vrata svojih kuća namazale janjećom krvi. Svi koji su krvlju označili svoje domove izbjegli su smrtonosni pohod u kojem su stradali egipatski prvorođenci (Izlazak 12:29-35). Ovaj simbolični čin ukazivao je na Isusovu buduću žrtvu koja će onima koji vjeruju omogućiti slobodu i vječni život.
Pripremajući se tih dana za Pashu, malo tko je razumio da će ovog puta biti žrtvovano pravo Janje. Kao što je janjeća krv spasila život židovskim prvorođencima i zajamčila oslobođenje od ropstva, tako će i Isusova žrtva, žrtva Janjeta Božjeg, osigurati vječni život i oslobođenje od ropstva grijeha onima koji vjeruju, ˝Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: ˝Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!˝ (Ivan 1:29), ˝Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Izaija 53:5).
Janje za žrtvu trebalo je odabrati pet dana prije Pashe. Iako se u početku janje žrtvovalo u kućnom krugu, u Isusovo vrijeme žrtvovanje pashalnih janjaca provodilo se isključivo u Hramu. Janjci za žrtvu dopremani su iz Betlehema, a u grad su ulazili kroz Ovčja vrata. Isus je ušao u Jeruzalem vjerojatno kroz ista vrata upravo onoga dana kada je svaka obitelj trebala osigurati janje za žrtvu. Pashalno janje je jedina žrtva koju je prinosio predstavnik obitelji. Sve ostale žrtve prinosili su svećenici. Pashalna večera priređivala se uvijek u krugu obitelji, čak i u vrijeme kad su se pashalni janjci žrtvovali u Hramu.
Svaka obitelj temeljito se pripremala za Pashu. Tjedan dana prije Pashe, kuća se trebala detaljno očistiti od kvasca. Kvasac je simbol grijeha, korumpiranosti i uznositosti. Beskvasni kruh (hebrejski matzah) jeo se sedam dana, koliko je trajao blagdan. Beskvasni kruh nazvan ˝kruh nevoljnički˝ (Ponovljeni zakon 16:3) i gorko bilje podsjećali su na teške dane provedene u Egiptu. Beskvasni kruh simbolizira bezgrešnost.
Pasha se i danas slavi kao ˝praznik slobode˝ koji obilježava rođenje židovske nacije. Janjci se ne prinose na žrtvu jer je Hram razoren, ali se i dalje jedu beskvasni kruhovi. Iako je za mnoge Pasha samo podsjetnik na doslovno oslobođenje iz Egipta, Egipat je simbol većeg ropstva, ropstva grijehu.
KRALJ KOJI SLUŽI
Ivan ne opisuje sve detalje posljednje večere. Kao i obično, fokusirao se samo na ono što je želio naglasiti.Zbog prašnjavih puteva i nošenja sandala, posao najniže rangiranog sluge bio je oprati noge gostima u znak gostoljubivosti i dobrodošlice. Uskraćivanje takve dobrodošlice signalizirao je neprijateljski stav prema gostu. Isus je oprao noge učenicima i time dao poduku iz poniznosti. Osim poniznosti, pranje nogu simbolizira i duhovno čišćenje što je vidljivo iz razgovora s Petrom (Ivan 13:6-10).
Za vrijeme večere učenici su se prepirali oko toga tko će od njih biti najveći u Kristovom kraljevstvu (Luka 22:24-27). Potaknut njihovim sebičnim ambicijama i zavišću, Isus je preuzeo posao sluge i oprao noge učenicima, uključivši Petra koji će ga se odreći, Tomu koji će posumnjati u uskrsnuće i Judu koji će ga izdati.
Iako je bio potpuno svjestan nepravde, poniženja i agonije koja slijedi, fokusirajući se na božanski plan i povratak Ocu, bio je spreman služiti i izvršiti svoju zadaću na zemlji. Sustav vrijednosti u Božjem kraljevstvu značajno se razlikuje od uobičajenog ovozemaljskog vrednovanja. Ljudi po Božjem srcu spremni su služiti, ˝Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. ˝Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.˝ (Matej 20:26b, 27-28).
POSLJEDNJA VEČERA S UČENICIMA
Isus je s učenicima blagovao pashalnu večeru vjerojatno večer prije nego što je to učinio ostatak naroda jer je znao da će umrijeti na sam blagdan Pashe. Detalji posljednje večere opisani u Mateju 26:17-29, Marku 14:12-26 i Luki 22:7-20 potvrđuju da se radilo o pashalnom obroku, a ne samo o oproštajnoj večeri.Pashalna večera sastojala se od četiri slijeda jela i četiri čaša vina od kojih je svaka imala drugu simboliku. Prije blagovanja beskvasnog kruha, Isus je izgovorio riječi blagoslova za kruh koje Židovi izgovaraju već stoljećima: ˝Blagoslovljen si Gospode Bože naš, Kralj svemira, koji daješ kruh iz zemlje.˝.
Iako je janje bilo neizostavni dio pashalne večere sve do razorenja Hrama, ni jedan evanđelist ne spominje da su Isus i učenici jeli janje na posljednjoj večeri. Isus je znao da će svojom smrti na križu dokinuti potrebu žrtvovanja pashalnog janjeta pa je za simbol svog slomljenog tijela i prolivene krvi uzeo beskvasni kruh i vino, a ne žrtvovano janje koje je do tada očito upućivalo na njegovu smrt kojom je platio kaznu za naš grijeh. Nakon zahvale, objasnio je simboliku beskvasnog kruha, ˝Uzmite, ovo je tijelo moje.˝ (Marko 14:22). Zanimljivo je da je Isus rođen u Betlehemu čije ime znači ˝grad kruha˝ te da se za vrijeme svoje službe metaforički predstavio kao ˝kruh života˝ (Ivan 6:35 i 48).
Smatra se da je običaj pijenja vina u sklopu pashalnog obroka uveden otprilike 200 godina prije Krista. Svaka čaša predstavlja po jedno obećanje iz Izlaska 6:6 i 7 gdje Bog obećaje da će izbaviti Izraelce iz Egipatskog ropstva, ˝Zato navijesti sinovima Izraelovim: ˝Ja sam Gospodin! Ja ću vas izbaviti iz egipatskog ropstva, oslobodit ću vas od njihova sužanjstva, spasit ću vas visoko podignutom rukom žestokim kaznenim sudovima. Izabrat ću vas za svoj narod i bit ću vaš Bog. I spoznat ćete, da sam ja, Gospodin, Bog vaš, onaj, koji vas izbavljam od pritiska egipatskog ropstva.˝*.
1. čaša ˝Ja ću vas izbaviti iz egipatskog ropstva.˝
2. čaša ˝Oslobodit ću vas od njihova sužanjstva.˝
3. čaša ˝Spasit ću vas visoko podignutom rukom žestokim kaznenim sudovima.˝
4. čaša ˝Izabrat ću vas za svoj narod i bit ću vaš Bog.˝
S obzirom da se prije Pashe kuća detaljno čistila od kvasca i da je za vrijeme Pashe bilo zabranjeno konzumirati kvasac jer simbolizira grijeh i korumpiranost, razumno je smatrati da je vino na pashalnoj večeri bio nefermentirani grožđani sok. Za dodatne informacije o vinu, pogledati komentare na 2. poglavlje. Nakon vina Isus je rekao: ˝Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.˝ (Marko 14:24).
Zanimljivo je da Isus nije popio posljednju čašu, ˝čašu hvale˝ koju će popiti tek u kraljevstvu nebeskom (Marko 14:25). Time je najavio da pashalna večera završava u budućnosti, u kraljevstvu Božjem. Izlazak iz egipatskog ropstva slika je konačnog izbavljenja Božjeg naroda od ropstva grijeha. Nakon večere Isus je s učenicima otpjevao Hallel, Psalme od 113-118.
SAMO NAIZGLED BLIZU
Juda je bio jedan od Isusovih najbližih suradnika (Marko 3:14-19). Isus ga je odabrao i povjerio mu brigu o budžetu i nabavi (Ivan 13:29). Ali on je kao i mnogi drugi, iznevjerio ukazano povjerenje, ˝Odgovori im Isus: ˝Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao. Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati. (Ivan 6:70, 71).
Ništa u Judinom ponašanju nije odavalo njegove namjere i pravu orijentaciju njegovog srca. Nitko nije sumnjao u njega, ˝Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori.˝ (Ivan 13:22). Bilo je lako zavarati ljude, ali ne i Boga. Ipak, tajno potkradanje (Ivan 12:6) na kraju se pretvorilo u javnu izdaju (Luka 22:2-6, 47-48). Zle misli postepeno su se pretvarale u zla djela, ˝I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda.˝ (Ivan 13:2), ˝Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: ˝Što činiš, učini brzo!˝ (Ivan 13:27).
Vođen pohlepom, Juda je izdao Isusovo prijateljstvo i povjerenje. Umjesto da slijedi misiju koju mu je Isus povjerio, on je slijedio vlastitu agendu. Vjerovao je da će uživati u dobrima koja si je priskrbio, a na kraju je u grizodušju skončao svoj život, ˝Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti.˝ (Djela 1:16-19). Bio je među odabranima, da bi se na kraju našao na suprotnoj strani, ˝A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica.˝ (Ivan 18:5 i 3).
Juda je bio spreman uzeti ponuđeni kruh, ali ne i istinski prihvatiti Isusa (Ivan 13:27). Isusova prijateljska gesta davanja zalogaja, trebala ga je slomiti. Ali umjesto da stane na zlom putu i okrene se prema Spasitelju, on je otišao od njega u noć koja se, figurativno govoreći, više nikada neće pretvoriti u dan, ˝On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.˝ (Ivan 13:30). Juda je okrenuo svoja leđa svjetlosti, ˝Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.˝ (Ivan 3:19).
LJUBAV ZA DRUGE
Ne samo da je znao da se neprijateljski obruč oko njega steže, Isus je bio svjestan da ni prijatelji neće ostati uz njega kao što je i bilo prorečeno u Starom zavjetu ˝Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.˝ (Psalam 41:10). Ništa ne boli više od izdaje najbližih, ˝Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: ˝Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!˝ (Ivan 13:21). Nedugo prije toga plakao je nad Jeruzalemom, ˝Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim˝ (Luka 19:41). Svjestan svega, ipak je bio spreman pokazati svoju ljubav, ljubav do kraja (Ivan 13:1). Bog ljubi ljubavlju koja ne podrazumijeva reciprocitet, ˝A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.˝ (Rimljanima 5:8).
Iako je Isus naziva novom, ljubav prema drugima bila je stara zapovijed, ˝Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.˝ (Ivan 13:34). Židovima je bila poznata više od tisuću godina. Zapisana je još u Levitskom zakoniku 19:18: ˝Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!˝. Svojim životom Isus je pokazao njezino pravo značenje. Perući noge učenicima, pokazao je da ljubav znači poniznost. Koračajući prema križu, pokazao je da ljubav podrazumijeva žrtvu. U priči o dobrom Samarijaninu (Luka 10:25-37) pokazao je da bližnji nije samo susjed, nego svaka osoba u potrebi. Ljubiti druge ne znači biti samo uljudan i drag. Ljubav podrazumijeva poniznost i žrtvu, bez vjerskih, rasnih i drugih izuzeća, bez reciprociteta… ˝kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. (Ivan 13:34b).
˝KAD DOĐEŠ K SEBI…˝
Petar je mislio da bi za Isusa učinio sve. Međutim, njegove dobre namjere izrečene nakon večere u krugu prijatelja brzo će splasnuti u mraku Getsemanskog vrta. Iako je njegova odanost bila iskrena, uvelike je precijenio svoju snagu. Pao je na svojim jakim točkama.
Petar se pouzdao u sebe i vrlo brzo iskusio gorčinu poraza, ˝Nato će mu Petar: ˝Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!˝. Međutim, brzo je postalo jasno da je njegova snaga insuficijentna, ˝I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: ˝Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.˝ I iziđe te gorko zaplaka.˝ (Matej 26:33 i 75). U kritičnim trenucima njegova neustrašivost, hrabrost i odvažnost pokazali su se nedostatnima. Njegova odanost Isusu privremeno se poljuljala, ali se nikada nije u potpunosti urušila. Petar je bio čovjek uspona i padova.
Sotona nikad ne miruje. On aktivno traži svoje žrtve. Kao što je želio uništiti Joba (Job 1:6-12), tako je želio uništiti i Petra, ˝Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.˝ (Luka 22:31-32). Isus je vidio iza njegovih pogrešaka. Vidio je Petrov potencijal i usprkos njegovim slabostima i posrtanju, povjerio mu važnu službu. Petrov pad pretvorit će se u pobjedu, ˝Ali im Petar i Ivan odgovoriše: ˝Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.˝ (Djela 4:19, 20).
Petar je iskusio isto što i David. Vjerovao je da Bog može podignuti posrnulog čovjeka, ˝Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov. Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku.˝ (Psalam 37:23-24). ˝Jahve podupire sve koji posrću i pognute on uspravlja.˝ (Psalam 145:15).
*prijevod: Ivan Ev. Šarić, 1. Popravljeno izdanje, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2006.
Korisni link:
Literatura:
1. Emil G. Hirsch, Wilhelm Nowack, Solomon Schechter, Feet washing, Jewish Encyclopedia2. Bob Deffinbaugh, A Study oft he Gospel of John - Menial Service
3. David Guzik, David Guzik's Commentary on John, John 13 - Jesus, the Loving Servant
4. Holy week III: The Passover meal, Fishing the Abyss blog, 05 April 2007
