Dobro došli na portal Moja-Biblija

Dobro došli na blog Moja Biblija!

Potaknuta komentarima prijatelja i poznanika kako odustaju od čitanja Biblije jer ne razumiju njezin sadržaj, odlučila sam zabilježiti informacije do kojih sam došla detaljnijim proučavanjem pojedinih Biblijskih knjiga. Moja je namjera u sažetom formatu ponuditi informacije koje će olakšati razumijevanje kulturnog, povijesnog i političkog konteksta, bez interpretacije sadržaja i iznošenja teološke doktrine. Komentari nisu sveobuhvatni, nego su prilagođeni teološkim laicima za svakodnevno proučavanje Biblije.

Nema knjige poput Biblije, knjige koju mogu razumjeti mala djeca, dok je istovremeno izazov i inspiracija i vrhunskim intelektualcima. Kojoj god skupini pripadali, na kraju je najvažnije vjerujemo li da je Biblija Božja poruka i slijedimo li njezine upute.

Vjerujem da će sadržaj ovog bloga biti koristan onima koji odgađaju ili odustaju od čitanja Biblije jer misle da je ne mogu razumjeti, kao i onima koji poznaju Bibliju, ali žele dodatne informacije koje će unaprijediti njihovo razumijevanje i shvaćanje relevantnih poruka za svoj život.

petak, 30. rujna 2011.

Evanđelje po Ivanu - komentar na 14. poglavlje


OBEĆANI STAN


U 14. poglavlju zabilježen je nastavak Isusovog oproštajnog razgovora s učenicima u četvrtak navečer, dan prije raspeća. Nakon što im je rekao da odlazi, njihova velika očekivanja počela su se naglo urušavati. Sve svoje nade položili su u Isusa. Posvetili su mu tri godine života nadajući se visokoj poziciji u njegovom kraljevstvu (Matej 20:20-23, Marko 9:34). Još prije samo nekoliko dana sve je vodilo inauguraciji (Ivan 12:12-13), a sada je Isus govorio o svom odlasku. Iako im je to i prije spominjao (Ivan 13:33 i 7:33), oni očito nisu razumjeli njegove riječi. U više navrata postavljali su pitanja:

- ˝Kaže mu Šimun Petar: ˝Gospodine, kamo to odlaziš?˝ Isus mu odgovori: ˝Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.˝ (
Ivan 13:36)

- ˝Reče mu Toma: ˝Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?˝ (Ivan 14:5)
- ˝Kaže mu Filip: ˝Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!˝ (Ivan 14:8)
- ˝Nato se neki od učenika zapitkivahu: ˝Što je to što nam kaže: `Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti` i `Odlazim Ocu`?˝ (Ivan 16:17)

Te večeri postalo je jasno da se Isus neće proglasiti kraljem. Političke ambicije njegovih učenika pretvorile su se u prah, a rasplinute nade u uznemirenost i anksioznost. Znajući da dolaze teška vremena i da im dani na ovoj zemlji neće biti laki, Isus ih je pozvao da podignu pogled i s vjerom gledaju u konačnu stvarnost koja ih očekuje, ˝Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.˝ (Ivan 14:2-3). Jedina prava utjeha je pogled u budućnost, na dan kada će Isus doći po svoje.
Govoreći o svom ponovnom dolasku, Isus je povukao analogiju sa židovskim svadbenim običajima. U Biblijsko vrijeme sklapanje braka započinjalo je mladoženjinim odlaskom iz kuće svog oca u mladenkin dom. Nakon prosidbe, otac bi platio dogovoreni miraz i time zakonski potvrdio neraskidiv bračni zavjet između djevojke i mladića koji su od tog trenutka smatrani mužem i ženom. U znak ovog neraskidivog saveza mladenci bi popili čašu vina uz izricanje blagoslova. Međutim, njihov zajednički život ne bi započeo u tom trenutku.

Nakon uspostave bračnog saveza, mladoženja bi se vratio u očev dom gdje je trebao pripremiti mjesto za zajednički život. Za to vrijeme mladenka se pripremala za svadbenu svečanost i čekala mladoženjin povratak. S obzirom da nije znala kada će mladoženja doći, uvijek je imala pripremljenu uljnu svjetiljku jer je po običaju mladoženja dolazio noću. Tek kada bi njegov otac utvrdio da je sve spremno, što je obično bilo nakon godinu dana, mladoženja bi došao po mladenku i odveo je na svadbenu svečanost u dom svog oca. Svoj dolazak noću najavio bi pokličem i trubljenjem u rog. I upravo tu sliku Isus je upotrijebio nekoliko dana ranije kako bi ilustrirao iznenadnost svog dolaska i spremnost, odnosno nespremnost onih koji bi ga trebali čekati (Matej 25:1-13).

Isusove riječi iz Ivana 14:2-3 aludiraju na obećanje koje bi mladoženja nakon prosidbe dao mladenki: ˝U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.˝

Kao što bi mladoženja došao isprositi mladenku, tako je i Isus napustio kuću svog Oca na nebu i došao na ovu zemlju kako bi isprosio svoju mladenku – svoj narod (2. Korinćanima 11:2). 

Na Golgoti je platio miraz (1. Korinćanima 6:20, 1. Petrova 1:18-19) i vratio se Ocu da pripremi mjesto za svoju ženu (Ivan 16:2-3). 

Dok čeka njegov povratak, Božji narod je pozvan da se pripremi za svadbenu gozbu, ˝Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi… Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.˝ (Matej 24:42 i 44). Vrijeme povratka odredit će Otac (Marko 13:32), a njegov dolazak najavit će zvuk trube (1. Solunjanima 4:16-18). Isus će odvesti svoj narod na mjesto koje je posebno pripremio za nj. Nakon svadbene svečanosti (Otkrivenje 19:6-9) on će zauvijek boraviti s njima, ˝I začujem jak glas s prijestolja: ˝Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.˝ (Otkrivenje 21:3).

Ova prelijepa slika u kojoj Isus kao ženik dolazi na ovu zemlju da bi isprosio svoju mladu i platio za nju miraz, naglašava Božji osobni odnos prema svakom čovjeku. Svatko za sebe odlučuje hoće li prihvatiti ili odbiti njegovu ruku. Oni koji su je prihvatili znaju da će se mladoženja vratiti i odvesti ih u zajednički dom. Ovo je najvažnije obećanje dano ljudskom rodu.

Kao što je mladoženja obećao mladenki da će se vratiti po nju, tako je i Isus obećao učenicima da će ponovno doći, ˝Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.˝ (Ivan 14:3). 

Njegov ponovni dolazak najavljen je i u drugim dijelovima Novog zavjeta:

- ˝Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.˝ (Matej 24:24)
- ˝I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.˝ (Matej 24:30)
- ˝Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.˝ (Djela 1:11)
- ˝Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.˝ (Otkrivenje 1:7).
˝Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!˝ (Otkrivenje 22:11)
- ˝Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.˝ (Filipljanima 3:20-21).

U posljednjim satima provedenim sa svojim učenicima, Isus je ponovio isto obećanje koristeći još jednu obiteljsku sliku, ˝Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama.˝ (Ivan 14:18). Ove riječi kao da se nastavljaju na riječi proroka Izaije kojima je opisao Božju ljubav prema svom narodu, ˝Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao…˝ (Izaija 49:15;16a).   

Puno godina nakon što je čuo ove riječi, apostol Ivan zapisao je jedno od najljepših biblijskih proročanstava, ˝I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora* više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: ˝Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu. Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: Evo, sve činim novo!˝ I doda: ˝Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.˝ (Otkrivenje 21:1-5).

JEDAN PUT

Do ovog trenutka Ivan je naglašavao Isusovo božansko porijeklo, njegovo poslanje s neba i misiju da objavi Oca, ali sada se pozornost usmjerava na obrnuti smjer. Isus će se vratiti k Ocu da bi pripremio mjesto za svoj narod.

Nasuprot brojnim zagovornicima vjerskog pluralizma prema kojima sve religije vode k Bogu, Isus je eksplicitno izjavio suprotno: ˝Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.˝ (Ivan 14:6). To je srž poruke Evanđelja po Ivanu.

Premda vjerski vođe ili drugi pojedinci mogu biti posvećeni ljudi, pred Bogom su svi jednako grešni, ˝Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.˝ (Rimljanima 3:22b i 23), ˝Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro - nikoga nema.˝ (Psalam 14:2-3).

Iako moderni judaizam naučava da nije potreban posrednik između Boga i ljudi, koncept posredovanja duboko je ukorijenjen u hebrejskoj Bibliji (Starom zavjetu). Stari Izraelci bili su svjesni ponora kojeg su njihovi grijesi stvorili između Boga i njih, ˝Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.˝ (Izaija 59:1-2).

Prije osnivanja židovske nacije, glave obitelji poput Noe, Abrahama, Izaka, Jakova i Joba, posredovali su pred Bogom za svoje obitelji (Postanak 8:20, 12:7-8; 15:9-11, 26:25, 31:54, Job 1:5). Mojsije je bio prvi posrednik na nacionalnoj razini. Iz straha pred Bogom, narod ga je molio da posreduje za njih i on je to činio tijekom čitave svoje službe (Izlazak 20:18-19, 32:12-14, 30-32). Ipak, i sam je bio nedostojan Božje prisutnosti, ˝A ti˝, doda, ˝moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.˝ (Izlazak 33:22). Slično je osjećao i prorok Izaija, ˝Rekoh: ˝Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!˝ (Izaija 6:5). Job koji je bio ˝neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla˝ (Job 1:1), bio je duboko svjestan svoje neadekvatnosti pred Bogom, ˝Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću…. Nije čovjek k`o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.˝ (Job 9:2-3, 32).

Iako nesavršeni, ljudski posrednici poput proroka (1. Samuelova 7:5-12, 2. Kraljevima 19:4, Jeremija 14:19-22), svećenika (Izlazak 28:29-30, Joel 2:17, Ezra 9:5-15) i kraljeva (2. Samuelova 24:17, 1. Kraljevima 8:22-61, 2. Ljetopisa 30:18-20), zastupali su narod pred Bogom i prenosili Božje poruke. Njihovo posredovanje nije se temeljilo na njihovoj moralnoj superiornosti, nego na ceremonijalnom značenju njihove uloge. I oni sami trebali su oproštenje grijeha. Tako su prvosvećenici ulazili u Svetinju nad svetinjom na Dan očišćenja (Yom Kipur) noseći uže oko pojasa da bi ih mogli izvući, ukoliko bi zbog svoje nedostojnosti izgubili život. Svojom službom ukazivali su na pravog posrednika koji je trebao doći, na obećanog Mesiju, ˝Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.˝ (Izaija 53:12).

Isus je u svojoj službi objedinio sve tri uloge – i ulogu svećenika, i proroka, i kralja.
Poput svećenika, prinio je žrtvu za grijehe svog naroda (Hebrejima 7:24-27). Dobrovoljno se žrtvovao i platio visoku cijenu pomirenja s Bogom, ˝Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.˝ (Rimljanima 5:1), ˝Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.˝ (Matej 26:28), ˝Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.˝ (2. Korinćanima 5:19).

Poput proroka (Luka 24:19), prenio je ljudima Božju riječ, ˝Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.˝ (Ivan 14:10b). Svojim karakterom i djelima Isus je utjelovio Božju poruku ljudima, on sam bio je najrječitija poruka i zato ga Ivan naziva ˝Riječ˝, ˝I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.˝ (Ivan 1:14).

Iako je po svom zemaljskom porijeklu pripadao židovskoj kraljevskoj lozi, Isus nije imao ambiciju postati ovozemaljski vladar. Njegov patnički životopis nije upućivao na njegovo pravo na krunu, ˝Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.˝ (Marko 10:45). Pa ipak, premda je došao kao sluga, on je bio vladar svemira, ˝Isus im pristupi i prozbori: ˝Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!˝ (Matej 28:18), ˝Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: ˝Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.˝ (Otkrivenje 19:16). Prvi put došao je kao sluga, ali će se vratiti kao kralj, ˝I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.˝ (Matej 24:30).

I kao svećenik, i kao prorok i kao kralj, Isus se zauzima za svoje pred Bogom, ˝A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.˝ (Hebrejima 7:24-27). Nitko drugi nije dostojan te uloge, nitko drugi nema kredibilitet pred Bogom. 

Prema biblijskom učenju samo je jedan posrednik između Boga i ljudi – Isus Krist.

- ˝Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.˝ (1. Timoteju 2:5-6a).
- ˝I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.˝ (Djela apostolska 4:12).
- ˝Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!˝ (Rimljanima 8:34).
- ˝Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika.˝ (1. Ivanova 2:1).


ŠTO GOD ZAIŠTETE

Stihovi zapisani u Ivanu 14:12-14 čine jednu cjelinu. Započinjući misao sa ˝Zaista, zaista˝, odnosno u izvorniku s ˝Amen, amen˝, Isus je naglasio značaj poruke koja slijedi, ˝Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.˝ (Ivan 14:12-14).
Mišljenja se razlikuju oko toga što znači činiti veća djela od Isusovih, ali sasvim je sigurno da su učenici svojim djelovanjem dosegli značajno veći broj ljudi i šire područje tadašnjeg svijeta, o čemu svjedoče izvještaji zapisani u Djelima apostolskim.

Tijekom tri godine učenici su se izravno obraćali Isusu kad god su trebali savjet i pomoć. Gledajući njihovu zabrinutost zbog fizičkog razdvajanja, Isus im je obećao da će se od sada moći obraćati Ocu pozvajući se na njegovo ime i da će im molitve biti uslišane. I na drugim mjestima u Novom Zavjetu ponovljena je slična misao.

Slijedeći Isusove upute, molitve mnogih kršćana završavaju riječima ˝sve ovo molimo u Isusovo ime˝. Ali moliti za nešto u Isusovo ime ne znači izgovoriti čarobnu formulu niti ritualnu frazu na kraju molitve. Takva ideja dolazi iz poganskih religija u kojima poznavanje ˝tajne šifre˝predstavlja ključ za ispunjenje vlastitih želja. Vjerojatno su pod utjecajem takvih ideja bili Skevini sinovi kad su zaključili da su otkrili tajnu Pavlovih čuda, što se pokazalo netočnim (Djela apostolska 19:11-16). U židovskoj kulturi ime nije samo oznaka identiteta, već opisuje karakter i prirodu neke osobe. Moliti za nešto u Isusovo ime, znači tražiti u skladu sa svime što njegovo ime predstavlja. 

Isus je upozorio narod da je pozivanje na njegovo ime pa čak i činjenje čudesnih djela u konačnici bezvrijedno bez prave poslušnosti, ˝Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!` ˝Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni.˝ (Matej 7:21-24). Bog je puno više zainteresiran za pravo stanje srca, nego za rječitost naših molitvi i vanjsko pokazivanje pobožnosti (Matej 6:1-8).

Bog zna naše svakodnevne potrebe i prije nego što ga zatražimo,˝Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.˝ (Ivan 15:16).

Premda smo pozvani iznijeti Bogu svoje potrebe i probleme (1. Petrova 5:7), molitva ne garantira ispunjenje svih naših želja niti izostanak problema, ˝To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!.˝ (Ivan 16:33). Nemoguće je izbjeći teške trenutke na ovoj zemlji, ali oni koji vjeruju znaju da će im Bog dati snagu da prežive teške dane, ˝Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.˝ (1. Korinćanima 10:13).

U najtežim trenucima svog života Isus je tri puta tražio za sebe lakši put, ali je naposljetku bio spreman poći težim jer je iznad njegovih želja bila odluka da proslavi Boga i izvrši njegovu volju, ˝Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!˝ (Luka 22:42).

Uputiti molbu Bogu s ispravnim stavom i čistim srcem ima veliku moć, ˝Mnogo može žarka molitva pravednikova.˝ (Jakov 5:16). Prije spektakularne pobjede nad znatno jačim neprijateljem, David se pozvao na Božje ime, njegovu snagu i autoritet, ˝A David reče Filistejinu: ˝Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koje si ti pogrdio… da spozna sav svijet, da ima Bog u Izraelu.˝** (1. Samuelova 17:45 i 46b).

Ipak, Bog ne uslišava a priori sve molitve upućene u Isusovo ime. Ponekad su molitve samo lista sebičnih želja i svakodnevnih potreba, ˝Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.˝ (Jakov 4:2-3). 

- ˝U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!˝ (Ivan 16:23-24)
- ˝U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.˝ (Ivan 16:26)
- ˝I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas.˝ (1. Ivanova 5:14)
- ˝Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.˝ (Matej 6:6-8)
- ˝Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!˝ (Matej 7:11)
- ˝Nemojte dakle zabrinuto govoriti: `Što ćemo jesti?` ili: `Što ćemo piti?` ili: `U što ćemo se obući?` Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.˝ (Matej 6:31-32).


Oni koji s povjerenjem dolaze Bogu neće se okrenuti od njega niti kad On ne odgovori na njihove molitve onako kako su očekivali. U agoniji nakon bratove smrti Marta je rekla: ˝Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!˝ (Ivan 11:27). I prorok Habakuk je u turbulentnom povijesnom razdoblju, kada se već predosjećao tragični pad Jeruzalema pred babiloncima, u Bogu našao mir i radost usprkos lošim objektivnim okolnostima, ˝Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine.˝ (Habakuk 3:17-19a).

I u molitvi ˝Oče naš˝ (Matej 6:9-13) kao i u drugim molitvama, Isus se prvenstveno molio za duhovne vrijednosti; za pomirenje ljudi s Bogom i za izvršenje svoje misije na zemlji. U središtu naših molitava trebale bi biti molbe koje se odnose na našu vječnu sudbinu, ˝Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.˝ (Matej 6:33). U svojim molitvama trebali bi tražiti ispunjenje Božjeg plana za naš život, Isusov ponovni dolazak (Matej 6:10) i ˝da se proslavi Otac u Sinu˝ (Ivan 14:13b).

Time što je poslao svog Sina da plati kaznu za naše grijehe, Bog nam je dao ono što je iz perspektive vječnosti jedino važno, ˝Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.˝ (Izaija 53:5), ˝Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?˝ (Rimljanima 8:32).



NA NAŠOJ STRANI

Premda ni u snu nisu očekivali da će njihov učitelj uskoro biti raspet na križ, učenike je obuzela neka tamna slutnja. Vidjevši njihovu zbunjenost i strah, Isus je više puta ponovio obećanje o dolasku drugog Branitelja, grčki allos paraklētos (Ivan 15:26, 16:7-15), ˝I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek˝ (Ivan 14:16). Paraklētos je branitelj, zastupnik, zagovornik, pomoćnik, tješitelj i savjetnik, onaj koji je pozvan stati na nečiju stranu. Umjesto Isusa, Otac će im poslati Svetog Duha da se zauzima za njih i ostane s njima zauvijek (Ivan 14:16 i 26).

Osim u Evanđelju po Ivanu, grčka riječ paraklētos u izvorniku se koristi još samo u 1. Ivanovoj 2:1, ali ne za opis Svetog Duha, nego za opis Isusovog posredovanja između Boga i ljudi, ˝Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca, Isusa Krista, Pravednika˝. Nigdje drugdje u Bibliji ne koristi se taj termin. Kao i Sveti Duh i Isus je paraklētos. Zanimljivo je da je kod spominjanja drugog Branitelja u grčkom izvorniku upotrebljena riječ allos koja označava ˝drugog koji je iste vrste˝, za razliku od riječi heteros koja označava ˝drugog koji je različit˝. Npr. alogeni transplantat označava presadak uzet s jedinke iste vrste (s čovjeka na čovjeka) dok heterologni transplantant označava presadak uzet s jedinke različite vrste (npr. sa životinje na čovjeka). Kad je obećao drugog Branitelja, Isus je obećao poslati allos paraklētos - branitelja sličnog sebi. Učenici su znali o kome govori. Sveti Duh koji je bio s Isusom od početka njegove službe (Ivan 1:32), sada je obećan i njima, ˝… kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.˝ (Ivan 14:17)

Time što nam je poslao dva Branitelja, Otac je jasno pokazao na čijoj je strani.


- ˝Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!˝ (Rimljanima 8:33-34).

- ˝Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k`o haljina izlizati, moljac će ih razjesti.˝ (Izaija 50:9). 

Bez branitelja smo bespomoćni. ˝Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.˝ (Ivan 3:18). 


Oni koji vjeruju u Isusov povratak s radošću čekaju dan kada će Bog stati na kraj tužitelju ljudi, ˝I začujem glas na nebu silan: ˝Sada nasta spasenje i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.˝ (Otkrivenje 12:10). Pogledati Job 1:1-12.

Kao što su Adam i Eva bili pozvani živjeti u skladu s božanskim zakonima, Isus je na isto pozvao i svoje učenike. Ali to nije bio poziv na puko držanje slova zakona. Isus je takvu praksu osudio, ˝Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.˝ (Matej 23:23). Istinska usklađenost s božanskim zakonima proizlazi iz bliskog odnosa sa Stvoriteljem, ˝Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.˝ (Ivan 14:15), ˝Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.˝ (Ivan 14:21).

Iako je čežnja za Bogom usađena u svakog čovjeka (Psalam 42:1-3; 63:2), nemoguće ga je pronaći bez Svetog Duha. Oni koji su pokušavali završili su u slijepim ulicama. Vjersku elitu svog vremena Isus je nazvao slijepim vođama, ˝Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe. Jao vama! Slijepe vođe!˝ (Matej 23:15 i 16a). Ni učeni Nikodem nije razumio Isusove riječi, ˝Odgovori mu Isus: ˝Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?˝ (Ivan 3:10). Učenici su tri godine proveli u Isusovoj neposrednoj blizini, ali bez Svetog Duha nisu mogli razumjeti bit njegove službe na zemlji, ˝To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.˝ (Ivan 12:16). Bez Svetog Duha, Božja poruka jednako je nerazumljiva vrhunskim intelektualcima kao i skromno obrazovanima, duhovnim vođama kao i teološkim laicima.

Sveti Duh vodi ljude prema Bogu, ˝Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.˝ (1. Korinćanima 2:9-14). 


Bog ga je poslao da bude s vjernicima do njegovog drugog dolaska, da ih poučava, podsjeća, savjetuje, osnaži prosvijetli.
- ˝Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.˝ (Ivan 14:26)
- ˝Na njemu će duh Jahvin počivat`, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.˝ (Izaija 11:2).
- ˝Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.˝ (Ezekiel 36:27).
- ˝Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.˝ (Djela 1:8).

Pred vratima nevolja koje su ih očekivale, Isus je ponudio svoj mir, ˝Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.˝ (Ivan 14:27). Apostol Pavao je iskusio taj mir i u Filipljanima 4:6-7 zapisao: ˝Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.˝


Tijekom tri godine učenici su se direktno obraćali Isusu kad god su trebali njegovu pomoć ili vodstvo i nije čudo što su sada bili zabrinuti, svjesni da Isus više neće fizički biti uz njih. Želeći ih ohrabriti, obećao im je silu za nastavak njegove misije na zemlji, pristup k Ocu u molitvi (Ivan 14:12-14) i dolazak drugog Branitelja koji će biti uz njih sve do njegovog ponovnog dolaska (Ivan 14:16Ivan 14:3). Ova obećanja trebala su hrabriti učenike pred promjenama koje su ih očekivale. 

*  Ivan je bio zatočen na otoku Patmosu i more ga je razdvajalo od slobode.
** prijevod: Ivan Ev. Šarić, 1. Popravljeno izdanje, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2006. 


Napomena: Poveznice na komentare na prethodna poglavlja nalaze se u arhivi bloga na dnu stranice.


Literatura:
  1. IVP New Testament Commentaries
  2. James Burton Coffman, Commentary on John 14 Abilene Christian University Press, Abilene, Texas, USA, 1983-1999 
  3. Greg Herrick, The Theological Message of John 14:15-31
  4. Thayer and Smith, Greek Lexicon for Parakletos
  5. Bill Risk, Ancient Jewish Marriage Traditions, Their Fulfilment in Jesus the Messiah, Lambert Dophin's Library, 1996
  6. Another, Trench's New Testament Synonyms
  7. Rich Robinson, The Yom Kippur Dilemma, Jews for Jesus Publications, Issues Volume 4, Number 4
  8. Bob DeWaay,  Greater Work Than These, Critical Issues Commentary