Evanđelje po Ivanu - komentar na 15. poglavlje

15. poglavlje Evanđelja po Ivanu 

PRAVA VEZA

Iako su se nad njegovom sudbinom već nadvili tamni oblaci, Isus je svoje posljednje trenutke na slobodi posvetio učenicima. Nakon što ih je ohrabrio (14. poglavlje), dao im je važne upute i upozorio ih na događaje koji će slijediti.  

Jedna od njegovih posljednjih poruka učenicima bila je poruka o vitalnoj važnosti njihove povezanosti s njim (Ivan 15:1-10), njihove međusobne povezanosti (Ivan 15:11-17) i nepovoljnim društvenim okolnostima s kojima će se uskoro suočiti (Ivan 15:18 – 16:4).

Nakon pashalne večere, Isus se s učenicima spustio iz Jeruzalema u dolinu potoka Kedrona, između Jeruzalema i Maslinske gore. Na tom putu izgovorio je posljednju od sedam metaforičkih ˝Ja sam˝ izjava: ˝Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar… Ja sam trs, vi loze.˝ (Ivan 15:1 i 4a).

Kao i prije, Isus je upotrebio metaforu blisku učenicima. Vinova loza bila je jedna od najčešće uzgajanih kultura u Izraelu. Trs je bio simbol Izraela. Korišten je u dekoraciji Hrama, a upotrebljavao se i na kovanicama u doba Makabejaca. I pisci Starog Zavjeta koristili su sliku vinograda u metaforičke svrhe (Izaija 5:1-7, Jeremija 2:21, 12:10, Ezekijel 15:1-8). Izrael je bio poput vinograda kojeg je Bog zasadio u obećanoj zemlji nadajući se dobrom urodu, ˝Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci.˝ (Izaija 5:7a).

Židovi su bili poput Božjeg vinograda. Bili su izabrani narod, ne zbog svoje superiornosti, nego zbog posebne misije koju im je Bog povjerio. Missio Dei, Božji plan koji se provlači kroz sve biblijske knjige je blagoslov i spasenje, ne jedne obitelji ili nacije, nego cijelog svijeta, ˝Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!˝ (Izaija 45:22). Tu poruku trebali su prenijeti svim narodima. ˝…nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš.˝ (Izaija 49:6b). 

Bili su odabrani da donesu blagoslov drugim narodima, ˝…sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati˝ (Postanak 12:3). Njihova misija bila je da s generacije na generaciju prenose vijest o Bogu koji ljubi i spašava, ˝Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju.˝ (Psalam 145:4-5). Tu vijest Židovi su trebali prenjeti drugim narodima, ˝Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo, kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.˝ (Psalam 96:2-2), ˝Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa! Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!˝ (Psalam 105:1-3). Svojim životom, u praksi, oni su trebali upoznati druge narode s pravim Bogom, ˝I znat će narodi da sam ja Jahve - riječ je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju.˝ (Ezehijel 36:23b).

Međutim, u većini starozavjetnih metafora u kojima se Izrael uspoređuje s vinogradom, govori se o njihovoj nevjeri i lošem urodu, ˝A ja te zasadih kao lozu izabranu, k`o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom˝ - riječ je Jahve Gospoda.˝ (Jeremija 2:21-22). 

Što je bio veći prosperitet, to je narod bio manje povezan s Bogom, ˝Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kićenije dizao stupove.˝ (Hošea 10:1). Malo je onih poput Joba i Abrahama, koje ovozemaljski blagoslovi nisu odvojili od Boga (Job 1:1-3 i Postanak 13:2). 

Predstavljajući se kao ˝istinski trs˝, Isus je preuzeo na sebe ulogu Izraela i otkrio svijetu Božji plan spasenja namijenjen svakom čovjeku. Time je najavio da se Božji narod više neće identificirati s jednom nacijom, već će ga činiti ljudi iz različitih naroda koji će ga slijediti, ˝Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.˝ (Rimljanima 2:28-29). 

I u drugim metaforama u Evanđelju po Ivanu naglašena je riječ ˝istinski˝, tako je Isus ˝svijetlo istinsko˝ (Ivan 1:9) i ˝kruh istinski˝ (Ivan 6:32). On je ispunjenje svega što su starozavjetne metafore nagovještavale.

Uspoređujući se s trsom Isus se predstavio kao izvor produktivnosti i blagoslova. Slika vinograda naglašava važnost donošenja roda. Grane vinove loze potpuno su beskorisne ukoliko ne donose rod, ˝Sine čovječji! U čemu je trs loze bolji od drugih šumskih drveta? Služi li da se od njega štogod načini? Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi? Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još čemu poslužiti? Eto, ni onda kad bijaše čitav ništa se od njega ne mogaše načiniti. Pa kako će, dakle, čemu poslužiti kad ga plamen sažga?˝ (Ezehijel 12:2-5). Sav vjerski angažman je uzaludan ako se u svakodnevici ne vide rezultati povezanosti s Isusom, ˝Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. ˝Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.˝ (Jakov 3:12-13). 

U svojem pismu Galaćanima Pavao je nabrojao plodove koji trebaju biti vidljivi u životu vjernika: ˝Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.˝ (Galaćanima 5:22-23). Povezanost s Isusom jamči donošenje dobrih rodova. Nasuprot motivacijskim govornicima koji zagovaraju oslanjanje na unutrašnju snagu, Isus naglašava važnost povezanosti s njim. Ta je veza neophodna za donošenje plodova koji su vrijedni u Božjim očima.

Više od tisuću godina ranije, sličnu misao o vitalnoj važnosti povezanosti s Bogom izrekao je i Jošua, čovjek koji je vodio izraelski narod nakon Mojsijeve smrti, ˝Brižno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vašem životu.˝ (Jošua 23:11).

HOĆE LI TRAJATI?

U svakom odnosu važan je kontinuitet, ˝Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.˝ (Ivan 15:9-10). 

˝Ostanite u meni˝ je lajtmotiv 15. poglavlja. Priznati Boga kao Stvoritelja i Spasitelja velik je korak u životu svakog čovjeka, ali zadržati kontinuitet i bliskost je dnevni izazov. Bez kontinuirane povezanosti s Bogom, vjernici su poput suhih grana.

I dok naše prijateljske, poslovne, obiteljske i ljubavne veze često gube sjaj, Bog obećaje trajnu vezu: ˝Neću te ostaviti, niti ću te napustiti.˝ (Hebrejima 13:5). On je spreman prihvatiti svakog čovjeka, ˝…i onoga tko dođe k meni neću izbaciti˝ (Ivan 6:37). Međutim, Božju ispruženu ruku mnogi su arogantno odbili, ˝Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.˝ (Matej 23:37). 

Neusklađenost s Božjim zakonom stvara ponor između Boga i ljudi, ˝Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.˝ (Izaija 59:1 i 2). Ali Bog kojeg motivira ljubav, nije odustao od svoje djece, ˝Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.˝ (Rimljanima 5:6-8).

Iako nas prijestupi odvajaju od Boga, oni nas ne isključuju iz njegovog kruga ljubavi. Bog ljubi i svoju buntovnu djecu (Luka 15:11-24). Premda ga mnogi percipiraju kao oštrog suca, Biblija jasno govori da je Bogu na srcu spasenje svakog pojedinca, a ne kazna, ˝koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.˝ (1. Timoteju 2:4), ˝Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.˝ (1. Petrova 3:9). 

U paraboli o izgubljenom sinu, Isus je naglasio da Bogu možemo doći kakvi god da jesmo, s prošlošću kakva god da je bila (Luka 15:11-24), ali u zajednici s njim možemo ostati samo ako smo spremni uskladit svoj život s Božjim načelima.

U srži Božjeg zakona je ljubav. U debati s učiteljima zakona o najvećoj zapovijedi Isus je rekao: ˝Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.˝ (Matej 22:37-40). Cijeli Božji zakon sažet je u samo dvije rečenice. A taj jednostavni sažetak u kojem je sadržano sve što je bitno u životu, zapisan je još u Tori, prvom dijelu hebrejske Biblije koju kršćani nazivaju petoknjižjem Starog zavjeta (Levitski zakonik 19:18, Ponovljeni zakon 6:5). Povezanost ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku primjetio je i danski filozof Søren Kierkegaard: ˝Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu dva su krila istih vrata koja se otvaraju i zatvaraju samo zajedno.˝ 

Istinska usklađenost s Božjim zakonom nikad nije samo pusta forma. Držanje zapovijedi bez duha ljubavi je puki legalizam. Bez pravih motiva, bez ljubavi, svaka forma je bezvrijedna, ˝Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.˝ (Matej 15:8-9).

Oni koji prihvate Isusa kao Spasitelja dobit će snagu za promjenu, za život usklađen s Božjim načelima, ˝Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.˝ (Ezekiel 36:26-27).

GDJE JE PUT KA SREĆI?

Nema čovjeka koji ne traga za srećom, međutim često naše potrage završavaju razočaranjem. Oscar Wilde je rekao: ˝Na ovom svijetu postoje samo dvije tragedije, jedna je ne dobiti, a druga je dobiti ono što želimo.˝ Ova paradoksalna izjava pokazala se istinitom u životu mnogih ljudi. 

Kralj Salamun, čovjek koji je imao sve, zaključio je da su sva njegova dostignuća i svi užici besmisleni, ˝Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde; uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake. Načinih jezera da plodna sadišta natapam. Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.˝ (Propovjednik 2:4-11).

U buci raznoraznih obećanja, lako je prečuti Isusovo obećanje o istinskoj radosti, ˝To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.˝ (Ivan 15:11). Zanimljivo je da su okolnosti u kojima je izgovoreno ovo obećanje bile sve samo ne povoljne. Isus je znao da je pred njim agonija, hapšenje, suđenje i smrt, ali radost koju je nosio u sebi i koju je obećao svojim sljedbenicima očito nije ovisila o vanjskim okolnostima. 

Radost koja dolazi od Boga nije stalno stanje sreće. I oni koji slijede kao i oni koji ne slijede Krista, prolaze i kroz lijepe i kroz teške trenutke u životu, ˝Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.˝ (Propovjednik 3:1-4).

Sreća ovisi o okolnostima, ali radost koju Bog daje ništa ne može zasijeniti, ˝…i radosti vaše nitko vam oteti neće.˝ (Ivan 16:22b). Zabrinuti zbog svoje sudbine učenici isprva nisu razumijeli ovo obećanje. Neposredni događaji o kojima je Isus govorio nisu davali razloga za oduševljenje. Tek kasnije su razumjeli njegove riječi, i premda često proganjani, šireći vijest spasenja ˝učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.˝ (Djela 13:52).

Vijest spasenja je vijest o Isusovom drugom dolasku i obnovi narušenih odnosa s Bogom, ˝Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.˝ (Otkrivenje 21:3). Gledajući u budućnost, u Božja obećanja, svaki vjernik već sada nosi u srcu istinsku radost, ˝Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il` nevjesta kad se uresi nakitom.˝ (Izaija 61:10).  

Premda zapovijedi često percipiramo kao teret i ograničavanje slobode, život usklađen s načelima koja Bog daje donosi istinsku sreću i slobodu, ˝O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!˝ (Izaija 48:18). 

U priči o izgubljenom sinu (Luka 15:11-24) vidljiv je paradoks našeg društva. U potrazi za slobodom, mi postajemo robovi, ˝Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.˝ (2. Petrova 2:19). Još od Edenskog vrta, prijestup Božjeg zakona prezentirao se kao put u slobodu (Postanak 3:1-5), međutim, u konačnici on vodi k uništenju, ˝Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.˝ (Mudre izreke 14:12).
 

SIC TRANSIT GLORIA MUNDI (I TAKO PROLAZI SLAVA SVIJETA)

I dok povezanost s Bogom s jedne strane jamči istinsku radost i donošenje dobrih rodova, ona ima i jednu ozbiljnu ˝nuspojavu˝, ˝Ne čudite se, braćo ako vas svijet mrzi.˝ (1. Ivanova 3:13). 

Iako je povremeno bio vrlo popularan, u konačnici Isus je bio odbačen od svog naroda, ˝K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.˝ (Ivan 1:11). Generacije Židova čekale su Mesiju. Cijeli Stari zavjet upućivao je na njegov dolazak, ali na kraju većina ga nije prihvatila.

Susret s Isusom otkriva naše stvarno stanje. Samarijanka i Nikodem shvatili su da se ne mogu sakriti iza tradicije i društvenog položaja (Ivan 3 i 4). I zbog toga, mnogi izbjegavaju taj susret, ˝Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.˝ (Ivan 3:19). 

Svijet ima svoja pravila i interese koji su u potpunoj suprotnosti s Božjim vrijednostima,˝Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.˝ (1. Korinćanima 3:19a). Takav svijet ne želi istinu jer ona otkriva njegovo pravo lice, ˝Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova˝ (Ivan 7:6). 

Isus je upozorio svoje učenike da će zbog neprihvaćanja pravila ovog svijeta biti izloženi preziru i nevoljama, ˝Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.˝ (Ivan 15:18-19). I Jakov se slično izrazio: ˝Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.˝ (Jakov 4:4). 

Ne postoji srednji put. Svatko će jednom doći do točke kad će se trebati opredjeliti, ˝Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.˝ (Matej 6:24).

Isusovi sljedbenici nikada neće biti mainstream, ˝Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!˝ (Matej 7:13-14). 

Biblija opisuje brojne pojedince koji su bili spremni stati na Božju stranu bez obzira na cijenu. Josip je žrtvovao svoju karijeru i dospio u zatvor jer je odbio nemoralnu ponudu Potifarove žene (Postanak 39), Daniel je završio među lavovima jer se odbio moliti kralju (Daniel 6), Šadrak, Mešak i Abed Nego baćeni su u vatru jer su odbili pokloniti se Nabuhodonozoru (Daniel 3), David je riskirao svoj život braneći čast Božjeg naroda (1. Samuelova 17), Estera je riskirala kraljevski položaj i život da bi spasila svoj narod (Estera 4). Ovi hrabri pojedinci svoje pouzdanje stavili su u Boga, ˝Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.˝ (Psalam 23:4).

Nije lako stati za Boga nasuprot većini i biti izvrgnut prijeziru društva. Ali Bog svoje neće iznevjeriti, ˝Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.˝ (Matej 10:22).

Svijet je u jednom trenutku vikao ˝Hosana Sinu Davidovu!˝ (Matej 21:15), a u drugom ˝Raspni ga!˝ (Marko 15:13b). Mase su uvijek bile prevrtljive i zato Bog ne traži kolektivni odgovor, nego svakog pojedinca izravno pita: ˝Vjeruješ li ovo?˝ (Ivan 11:27b). Oni koji vjeruju znaju da, bez obzira na poteškoće s kojima se susretali, ovaj ˝Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.˝ (1. Ivanova 2:17).

Napomena: Poveznice na komentare na prethodna poglavlja nalaze se u arhivi bloga na dnu stranice.

Literatura:

1. ESV Study Bible Notes 
2. James Burton Coffman, Commentary on John 15
3. IVP New Testament Commentaries
4. Bob Deffinbaugh, Abiding in Christ (John 15)
5. Don Hooser, The Fruit of the Spirit – Joy: Foundation for a Positive Life, The Good News 
6. Jir¥ˆí Moskala, The Mission of God’s People in the Old Testament, Journal of the Adventist Theological Society, 19/1-2 (2008): 40–60
7. A. W. Pink, Exposition of the Gospel of John, Christ the True Vine (Concluded)