Evanđelje po Ivanu - komentar na 16. poglavlje

16. poglavlje Evanđelja po Ivanu

NASTAVAK UPOZORENJA

ulica Jeruzalema

16. poglavlje opisuje završni dio Isusovog posljednjeg razgovora s učenicima. Nakon posljednje večere prolazeći ulicama Jeruzalema prema Getsemaniju, Isus je sažeo najbitnije. Ponovio im je da odlazi Ocu i da će doći Branitelj koji će ga zamijeniti, upozorio ih da će se oni koji ga slijede susresti s nevoljama i vjerskim fanatizmom i usmjerio im pogled prema budućnosti u kojoj će doći do preokreta.

U Bibliji postoje brojni opisi budućih događaja. Oni potvrđuju autoritet Biblije kao Božje Rječi i pripremaju ljude za ono što ih očekuje. Isus je u više navrata govorio o budućim događajima. Sada na rastanku, želio je upozoriti učenike na progone koji će uslijediti znajući da se s teškim situacijama lakše nositi ako su očekivane, ˝To sam vam govorio da se ne sablaznite… Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao…˝ (Ivan 16:1 i 4a). Sjećajući se kasnije njegovih riječi, učenici su znali da je u konačnici sve pod Božjom kontrolom, čak i kad tako ne izgleda.

Do tada  je opozicija vjerske i intelektualne elite bila usmjerena uglavnom na Isusa. Učenici su bili znatno manje izloženi napadima. Međutim, Isus je najavio da će se u budućnosti njegovi sljedbenici direktno suočiti s progonima, ˝Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu.˝ (Ivan 16:2).

Grčka riječ synagogue znači okupljanje. Sinagoge su se počele osnivati za vrijeme progonstva Židova u Babilon u 6. stoljeću prije Krista. Sinagoga je bila mjesto vjerskog i društvenog okupljanja pa je isključenje iz sinagoge značilo ne samo nemogućnost sudjelovanja u vjerskim okupljanjima, nego potpunu društvenu izolaciju, prezir i mržnju.

Povijest pokazuje da su progoni zbog vjerskih uvjerenja često bili brutalni. Neposredno nakon Isusovog odlaska, njegovi sljedbenici bili su izloženi progonima vjerskih i civilnih vlasti i mnogi su završili tragično. Kralj Herod dao je mačem pogubiti Jakova, Ivanovog brata (Djela apostolska 12:2). Pisac ovog evanđelja završio je u zatvoru na otoku Patmosu gdje je napisao posljednju biblijsku knjigu Otkrivenje (Otkrivenje 1:9). Prema ranoj crkvenoj tradiciji svi apostoli završili su svoj život kao mučenici, osim Ivana za kojeg se smatra da je umro nenasilnom smrću.

Apsurdno je da su progonitelji istinskih vjernika često bili iz uglednih vjerskih krugova. Puno zla napravljeno je u Božje ime iako je Bog bio i ostao nepoznat progoniteljima, ˝A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.˝ (Ivan 15:21).

I Pavao je kao fanatični mladi farizej s vrhunskom vjerskom naobrazbom, progonio Židove kršćane uvjeren u ispravnost svojih djela, ˝Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.˝ (Djela apostolska 26:9-11).

Grčka riječ martur od koje dolazi riječ mučenik, znači svjedok. Iako se u svom primarnom značenju nije povezivala s mučeništvom, nego sa sudskim svjedočenjem, kasnije je postala sinonim za one koji su bili spremni stradati radi javnog priznanja svoje vjere. 

Živjeti za Krista može biti teško. Ovaj svijet bio je negostoljubiv prema Isusu, a kasnije i prema njegovim sljedbenicima. Međutim i u Starom zavjetu Biblija opisuje pojedince poput Danijela i proroka Ilije koji su se opredjelili za Boga sami nasuprot većine (Daniel 6; 1. Kraljevima 18:21-22). Takav stav nije im donio ni slavu, ni sjajne rezultate, ni lagodan život, ali je bio jedini ispravan. Bili su spremni zanemariti trenutnu dobrobit vjerujući Božjim obećanjima o novom domu koji ih čeka. Oni su znali da su iz perspektive vječnosti, njihova stradanja privremena, ˝Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista.˝ (Filipljanima 3:20).

Iako dobar dio svijeta uživa vjersku slobodu, postoje brojne države u kojima su kršćani svakodnevno izloženi progonima. Prema proročanstvima zapisanim u posljednjoj biblijskoj knjizi Otkrivenje (Otkrivenje 13:15) i prema Isusovoj najavi događaja koji će prethoditi njegovom ponovnom dolasku, istinski vjernici bit će izloženi progonima i mržnji svih naroda, što znači i onih koji promiču vjersku slobodu, ˝Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.˝ (Matej 24:9-13).

Pred Isusov drugi dolazak doći do progona istinskih vjernika na globalnoj razini i mnogi će se pokolebati. Ovo je upozorenje svim vjernicima da preispitaju utemeljenost svoje vjere. Oni koji znaju kome vjeruju ustrajat će do kraja bez obzira na podsmijeh društva i nevolje kojima će biti izloženi, ˝Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.˝ (Rimljanima 8:35; 38 i 39).

ZA TVOJE DOBRO

Isus je znao da će učenicima biti teško shvatiti da će neželjeni događaji koji će uslijediti u konačnici biti za njihovo dobro. Fokusirani na sadašnje probleme, oni nisu mogli pojmiti da išta dobro može proizaći iz činjenice da će ih Isus napustiti, da neće svrgnuti okupatorsku vlast i da će stradati, ˝Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem…˝ (Ivan 16:6 i 7a). 

Nije lako povjerovati da teški životni trenuci mogu donijeti išta dobro. Žalost, zbunjenost i razočaranje sprječavaju nas da u vjeri gledamo u konačnu budućnost. Kad bi svoj život mogli pogledati iz perspektive vječnosti, sadašnje poteškoće dobile bi potpuno drugačiju vizuru, ˝Jer naša sadašnja i časovita lagana nevolja donosi nam izobilnu vječnu slavu, koja sve nadvisuje, Nama, koji ne gledamo na ovo, što se vidi, nego na ono, što se ne vidi, jer je ovo, što se vidi, za vrijeme, a ono, što se ne vidi, vječno.˝* (2. Korinćanima 4:17-18).

I učenici su odgovore na svoja pitanja dobili tek kasnije. Puno toga nije im bilo jasno (Ivan 16:16-19) i mnoga pitanja privremeno su ostala neodgovorena. Međutim, umjesto da izravno odgovara na svako pojedinačno pitanje, Isus je usmjerio njihov pogled prema budućnosti koja će donijeti preokret, ˝Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati.˝ (Ivan 16:20-23a). Isus je obećao učenicima da će jednog dana dobiti odgovore na sva svoja pitanja.

Bez obzira prolazili kroz fizičke ili emocionalne patnje, egzistencijalne probleme, vjerska progonstva ili druge poteškoće, Isusovo obećanje da će ponovno doći snažan je podsjetnik na konačni preokret i novu stvarnost koja će doći, ˝Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.˝ (Psalam 126:5-6).

BRANITELJEVA UVJERAVANJA

Govoreći o svom povratku Ocu, Isus je ponovio obećanje o dolasku Svetog Duha kojeg naziva Braniteljem (pogledaj komentare na 14. poglavlje) koji će ˝pokazati svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda˝ (Ivan 16:8b). Grčka riječ prevedena kao ˝pokazat će˝ dolazi iz sudskog žargona i odnosi se na tužitelja koji iznosi dokaze protiv optuženog. I premda je Sveti Duh Branitelj, on svakog čovjeka suočava s njegovim pravim stanjem i potiče ga da se okrene Bogu.

U postmodernom društvu u kojem je sve relativno i u kojem svatko ima svoj fleksibilni moralni okvir, jedno površno Errare humanum est (Ljudski je griješiti) često je i jedino priznanje pogrešnih moralnih odabira. Samo poneki vrsni pojedinci postavit će visoko svoje standarde i izdvojit se od većine. Međutim, koliko god netko časno živio, ako umjesto zemaljskih referenci pogleda prema Bogu, shvatit će koliko je daleko od Božjih standarda pravednosti. Gledajući u viziji Božje prijestolje, prorok Izaija bio je duboko svjestan svoje neadekvatnosti pred Bogom, ˝Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!˝ (Izaija 6:5). Samo pogled prema Bogu, otkriva naše stvarno stanje.

Branitelj će pokazati svijetu što je grijeh (Ivan 16: 8-9). Zanimljivo je da govoreći o grijehu Isus ovdje ne spominje krađu, zavist, preljub, nepoštovanje roditelja i druge nedvojbene prijestupe moralnog zakona, nego ističe ono što će danas malo tko nazvati grijehom, ˝grijeh je što ne vjeruju u mene˝ (Ivan 16:9).

Branitelj uvjerava ljude da je nevjerovanje grijeh. Nevjerovati Isusu zapravo znači odbaciti jedinu mogućnost opravdanja pred Bogom. Ma kako moralni bili prema zemaljskim standardima, vlastitom pravednošću ne možemo se opravdati pred Bogom, ˝Jer svi sagriješiše i nemaju slave Božje.˝ (Rimljanima 3:23).

Vjera o kojoj Isus govori nije puka religioznost. Isus je često kritizirao farizeje koji su bili izrazito religiozni, ali su bili licemjerni i samopravedni, ˝Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.˝ (Matej 23:27-28).

Vjera je odnos povjerenja prema Bogu. Ona je dar od Boga, ali nije iracionalna ni korak u prazno. Vjera se gradi pažljivim razmatranjem dokaza, iskrenim promišljanjem i osobnim iskustvom. Onaj koji na takav način posegne za Bogom moći će kao apostol Pavao na kraju svog života reći: ˝znam komu sam povjerovao˝ (2. Timoteju 1:12). Nažalost, mnogi će se svrstati bilo među vjernike, bilo među skeptike, a da prethodno nisu ozbiljno i iskreno razmotrili temelje svojih uvjerenja i dostupne dokaze.

I dok nevjerovanje jasno klasificira kao grijeh, Bog poziva iskrene skeptike da postave svoja pitanja i traže istinu. Oni koji iskreno traže, dobit će odgovore za kojima tragaju, ˝Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.˝ (Jeremija 29:13).

Druga uloga Branitelja je da pokaže svijetu što je pravednost (Ivan 16:10). Sveti Duh ukazuje čovjeku na istinsku pravednost i apsurd zemaljske pravde prema kojoj je Božji Sin bio osuđen kao zločinac. Čak 700 godina ranije, prorok Izaija je najavio sramotno izigravanje pravde u Isusovom suđenju, ˝Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit` su mu usta laži izustila.˝ (Izaija 53:9). Sveti Duh jasno pokazuje da zemaljska i božanska pravda nisu iste kategorije.

Treća uloga Branitelja koju je Isus naglasio je podsjećanje ljudi na sud (Ivan 16:11). Asocijacije na nebeski sud izazivaju nelagodu i kod vjernika i kod nevjernika. Dolazi dan kada će svatko za sebe stati pred Boga, ˝Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.˝ (Rimljanima 14:12).

Prema Bibliji, dan suda bit će za mnoge dan očaja, ˝Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!˝ (Otkrivenje 6:16-17). I dok će se jedni tresti od straha, drugi će radosno reći: ˝Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.˝ (Izaija 25:9).

Iako mnogi Boga percipiraju kao nemilosrdnog suca, on želi spasenje svakog čovjeka i zato je bio spreman na najveću žrtvu, ˝Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.˝ (Ivan 3:16-18).˝

ISTINA O BOGU

Isus je postepeno otkrivao učenicima istinu o Bogu. Njegovo djelo kasnije je nastavio Sveti Duh, ˝Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.˝ (Ivan 16:12 i 13).

Bog se otkriva svakom čovjeku. Čak i oni koji nisu čuli za njega niti su imali priliku čitati Bibliju, imaju dovoljno dokaza da bi ga spoznali. Sklad, ljepota i složenost našeg svijeta i svemira ukazuju na Stvoritelja, ˝Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al` po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.˝ (Psalam 19:2-5a).

I moralni zakon upisan u srca ljudi svih kultura, rasa i dobi, upućuje na Zakonodavca, ˝Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.˝ (Rimljanima 2:14-15).

Istina o Bogu dostupna je svakome. Međutim, mnogi će tu istinu ignorirati, ˝Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.˝ (Rimljanima 1:19-21).

I kroz svoja stvorenja, i kroz moralni zakon, i kroz Bibliju, i kroz Isusa, Bog je dao dovoljno dokaza da ga umom možemo spoznati. Međutim, nikakvi argumenti neće uvjeriti one koji ne dozvole Svetom Duhu da djeluje na njih, ˝I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.˝ (1. Korinćanima 2:4-5).

Mnogi su priznali Isusovu mudrost, učenost, nadahnuće pa i moć da čini čuda, ali nisu bili spremni napraviti korak vjere i prihvatiti ga kao Božjeg Sina i osobnog Spasitelja. Oni nisu iskreno tragali za istinom niti su bili spremni mijenjati se. Takvi ljudi dolazili su k Isusu da bi pronašli argumente za debatu, optužbe, provokacije i ismijavanje. Neki su, uljuljani u vlastitu dobrotu, Boga smatrali suvišnim, ˝Govoriš: `Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!` A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.˝ (Otkrivenje 3:17). Drugi su, svjesni činjenice da susret s Bogom mijenja dosadašnji način života, odabrali distancu, ˝Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.˝ (Ivan 3:19-21).   

Premda je platio visoku cijenu za spasenje svakog čovjeka, Bog poštuje našu slobodnu volju. On poziva ljude da mu vjeruju, ali pred svakog stavlja mogućnost odabira, ˝Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.˝ (Ponovljeni zakon 30:19 i 20a).

Kao vođa na odlasku, Jošua je pozvao Izraelce da svoje povjerenje stave u Boga, ali ih je jasno podsjetio na slobodu izbora, ˝I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.˝ (Jošua 24:14 i 15). Kroz sva stoljeća isti odabir stavlja se pred svakog pojedinca. Svatko za sebe odlučuje kome će vjerovati.

NIKADA SAM

Odlučan izvršiti svoju misiju, Isus je znao da će u jednom trenutku ostati potpuno sam, bez mnoštva koje ga je pratilo, bez učenika, bez obitelji, bez ikoga tko bi stao uz njega. Kroz slično iskustvo prošao je i prorok Ilija, ˝On odgovori: ˝Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.˝ (1. Kraljevima 19:10).

Ovu vrstu samoće iskusili su mnogi koji su odlučili beskompromisno slijediti Krista bez obzira na reakciju obitelji, kulturološko nasljeđe, društveni prijezir, tradiciju, ugroženu egzistenciju pa čak i život. Brojni kršćani kroz povijest bili su spremni sami stati nasuprot svih pouzdajući se u Božje obećanje: ˝Neću te ostaviti, niti ću te napustiti.˝* (Hebrejima 13:5b).

Iako su smatrali da su spremni umrijeti za Isusa (Ivan 11:16), u trenutku njegovog uhićenja učenici su se razbježali, a Isus je ostao sam, ˝Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.˝ (Ivan 16:32).

U Ženevi ispod statue velikog škotskog reformatora Johna Knoxa piše: ˝Jedan čovjek s Bogom uvijek je većina.˝ Oni koji se pouzdaju u Boga znaju da ih on nikada neće ostaviti pa makar ih i najbliži iznevjerili, ˝Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.˝ (Psalam 27:10).

Za koji trenutak počet će najgori trenuci Isusovog života. Uskoro će biti lišen slobode, a opisi scena koje će se odviti uznemiruju čitatelje i nakon 2000 godina. Premda je bio svijestan fizičkog i emocionalnog stresa koji ga čeka, Isus je imao mir u srcu kojeg je obećao i svojim sljedbenicima, ˝To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!˝ (Ivan 16:33).

Gledajući u budućnost i konačni značaj svih događaja, Isus je govorio kao pobjednik bez obzira što će uskoro postati žrtva licemjernih vođa i slijepog naroda. Mir kojeg Bog daje nadilazi teške životne okolnosti, ˝I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.˝ (Filipljanima 4:7).

Kao što se u kriznim trenucima obratio Izraelcima, Bog hrabri svakoga tko se pouzdaje u njega, ˝Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.˝(Izaija 41:10).

*prijevod: Ivan Ev. Šarić, 1. Popravljeno izdanje, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2006.

NAPOMENA: Poveznice na komentare na prethodna poglavlja nalaze se u arhivi bloga na dnu stranice.

Literatura:

1. James Burton Coffman, Commentary on John 16 
2. David Guzik, Study Guide for John 16