Evanđelje po Ivanu - komentari na 18. poglavlje

18. poglavlje Evanđelja po Ivanu

NAJVAŽNIJE SUĐENJE U POVIJESTI SVIJETA

Osamnaesto poglavlje opisuje Isusovo uhićenje i suđenje. Pisac se usredotočio na one detalje koji naglašavaju njegovu kontrolu nad svim događajima. Isus nije bio žrtva političkog sistema ni arogantnih vjerskih vođa. Bio je spreman dragovoljno se predati u ruke ljudima, ˝Isus odvrati: ˝Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu˝ (Ivan 18:8).

Nakon oproštajnog govora i posredničke molitve, Isus je krenuo s učenicima na mjesto izvan Jeruzalema koje je Juda dobro poznavao jer su često onamo zajedno odlazili. Prema Luki 21:37 Isus je danju poučavao u Hramu, a noći je provodio na Maslinskoj gori.

Da bi došao na Maslinsku goru, morao je prijeći potok Cedron. Tisuću godina ranije i David je prešao isti potok kada je s lojalnim pristašama bježao izvan grada, odbačen od svog naroda i izdan od prijatelja Ahitofela i sina Abšaloma (2. Samuelova 15:13-23). O usporedbi Isusa i Davida pogledati komentare na 12. poglavlje.

Današnji ulaz u pećinu

Ivan spominje da je Isus ušao u vrt, ali ne navodi njegovo ime. Evanđelja po Mateju (26:36) i Marku (14:32) ne spominju vrt nego ˝predio zvan Getsemani˝. Grčka riječ Getsemani dolazi od hebrejske ili aramejske riječi Gat-shemanim što znači ˝uljna preša˝. Očito da se radilo o mjestu s nasadima maslina. S obzirom da je ušao u vrt, vjerojatno se radilo o ograđenom zemljištu.

Uljne preše bile su u pećinama. Proljetne noći u Jeruzalemu su hladne, a takva je bila i noć u kojoj je Isus uhićen. S obzirom da je grad bio prepun hodočasnika, svaka vrsta zaklona koristila se za prenoćište pa je razumno pretpostaviti da je Isus namjeravao noć provesti u Getsemanskoj pećini. Danas je Getsemanska pećina u funkciji male kapelice i jedno od rijetkih mjesta koja posjećuju hodočasnici, a koje se s velikom vjerojatnošću može smatrati autentičnim. Uhićenje se vjerojatno odigralo na ulazu u pećinu ili ispred nje.

Židovski vođe na čelu s Judom bojali su se Isusove moći, a Rimljani pobune naroda pa je četa vojnika poslana da uhiti Isusa. Rimska četa brojila od 300 do 600 vojnika. Pisac je jasno naglasio da su Isusa uhitili i rimski vojnici i židovski sluge koji su bili na raspolaganju Sanhedrinu (tzv. ˝hramska policija˝), sugerirajući time da su obje skupine, i Židovi i neznabošci, sudjelovali u Isusovom uhićenju i osudi.

Rimski vojnici bili su pod izravnim zapovjedništvom rimskog prefekta ili prokuratora. U Isusovo vrijeme tu funkciju obnašao je Pilat. Dio vojnika bio je smješten u utvrdi Antonia u Jeruzalemu. Zbog velikog broja hodočasnika u Jeruzalemu, prefekt je bio posebno zainteresiran da se održi mir u gradu. To objašnjava njegovu voljnost da pošalje svoje vojnike da zajedno s ˝hramskom policijom˝ uhite Isusa.

Umjesto da se skriva, Isus je izišao pred vojnike i predstavio se s ˝Ja sam˝ aludirajući na svoje božansko porijeklo (Ivan 18:5 i 6). Istim riječima Bog se predstavio Mojsiju kad ga je pozvao da izvede Izraelce iz egipatskog ropstva (Izlazak 3:14). Snaga u Isusovom glasu, glasu koji može stišati vjetar i podići mrtve, toliko je prepala vojnike da su popadali na zemlju, ˝Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju.˝ (Ivan 18:6). Kad Sin Božji ponovno stane pred ljude, svako će koljeno kleknuti pred njegovim imenom, ˝Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.˝ (Filipljanima 2:9-11).

Isus se nije se opirao uhićenju, nego se dragovoljno predao kao Sin Božji na milost i nemilost ljudima. Time je poštedio učenike od uhićenja i pokazao da je spreman dragovoljno stradati.

Židovi su imali odličan pravni sustav čija su načela ugrađena u pravne sustave modernih država. Međutim, tijekom Isusovog suđenja učinjeni su brojni propusti.

• Isus je bio uhićen bez podizanja optužnice (Ivan 18:29 i 30).
• Suđenje se nije smjelo odvijati noću niti za vrijeme blagdana kao ni izvan uobičajenih mjesta sastajanja Sanhedrina. Isusovo suđenje odvijalo se noću, izvan hramskog kompleksa, u vrijeme blagdana Pashe.
• Sanhedrin nije smio preuzeti ulogu tužitelja jer je imao ulogu suda i porote.
• Većina članova Sanhedrina trebala je biti pravno diskvalificirana jer su prije suđenja pokazali otvoreno neprijateljstvo prema Isusu i time onemogućili nepristrano odvijanje postupka.
• Presuda se znala unaprijed. Židovski vođe odlučili su smaknuti Isusa nakon Lazarovog uskrsnuća (Ivan 11:53).
• Sudac je bio pristran. I prije suđenja Kaifa je smatrao da Isusa treba osuditi na smrt, ˝I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!˝ (Ivan 11:49-50).
• Okrivljenik nije mogao sam sebe optužiti.
• Nije bilo dozvoljeno podmićivati svjedoke. Nekonzistentna svjedočenja trebala su biti odbačena, a lažni svjedoci kažnjeni smrću (Matej 26:59-61).
• Suđenje je vođeno s različitim optužnicama; pred židovskim sudom optužbe su bile vjerske prirode, a pred Rimom političke zbog navodnih poticaja na bunu protiv Rimskog carstva. (Ivan 18:19 i 33).
• Kazna se nije smjela izvršiti na dan izricanja presude. Presuda je trebala biti potvrđena treći dan nakon izricanja i tek tada se moglo pristupati izvršenju kazne.

Iako Ivan spominje tri sudska postupka, iz sinoptičkih evanđelja doznajemo da je Isus u samo nekoliko sati prošao čak 6 saslušanja; tri temeljena na vjerskim optužbama i tri na političkim. Bio je ispitivan ispred Ane, Kaife, Sanhedrina, Pilata, Heroda i ponovno Pilata (Luka 22:54 i 66; 23:1, 7, 11).

Nakon izricanja presude pred Sanhedrinom, presuda je trebala biti potvrđena od strane Rima koji je kao okupator bio prisutan u Izraelu već 100 godina (od 67. godine prije Krista). Sanhedrin je mogao donijeti smrtnu presudu, ali je nije smio izvršiti. Smrtne presude trebao je potvrditi Rim.

POLITIČKE IGRE

Pilat je bio peti po redu prokurator, tj. visoki dužnosnik u rimskoj carskoj administraciji zadužen za upravljanje problematičnim provincijama Judejom i Samarijom. Tu dužnost vršio je od 26. – 37. godine. Direktno je odgovarao Cezaru, a ne rimskom Senatu.

Utvrda Antonia na modelu Jeruzalema u Izraelskom muzeju

Pilat je mrzio Židove i oni njega. Bio je okrutan i pokazivao malo poštovanja prema židovskim običajima i vjerskoj tradiciji.

Glavna rezidencija prokuratora i administrativno središte rimske vlasti bilo je u Cezareji na obali Sredozemnog mora. U jeruzalemskoj rezidenciji prokurator je boravio za vrijeme blagdana i političkih nemira.

Osim vjerskog, Pasha je imala i politički značaj podsjećajući Židove na ostvarenu slobodu nakon izlaska iz egipatskog ropstva. Dolaskom rimske vlasti Židovi su izgubili samostalnost i slobodu pa je prisutnost prokuratora u Jeruzalemu za vrijeme Pashe bila očekivana zbog povećanog rizika od nemira.

Pilat je imao vojne ovlasti te djelomične sudske i financijske ovlasti vezane za prikupljanje poreza. Dnevna administracija bila je prepuštena lokalnoj aristokraciji koja je promicala interese Rima koji je zauzvrat štitio njihove privilegirane pozicije.

Rim je shvaćao važnost uloge Prvosvećenika pa ih je prokurator imenovao i razrješavao dužnosti. Za razliku od svog prethodnika koji je u 11 godina vladavine smijenio četiri Prvosvećenika, Pilat nije provodio smjene. Očito je u Kajfi imao dobrog saveznika.

MOŽEŠ LI PODNIJETI ISTINU?

˝Što je istina?˝, pitao se Pilat cinično. Pred njim je stajao Isus, utjelovljenje Istine (Ivan 14:6), ali Pilata nije zanimala istina. Bio je usmjeren na sebe i svoj probitak.

Njegovo pitanje bilo je uvod u kompromis na kojeg je bio spreman kako bi zaštitio svoju karijeru. Iako je u više navrata tijekom suđenja proglasio Isusa nevinim i pokušao ga osloboditi, na kraju je ipak izrekao smrtnu presudu. Bilo je očito da Isus nije politički pobunjenik (Ivan 18:39, 19:6 i 12). Izvršavajući nepravednu presudu zbog političke ucjene židovskih vođa i pritiska mase, osigurao si je nastavak karijere, daljnju suradnju s Kajfom i lojalnost naroda, ali ne zadugo. Zbog bezobzirnog smaknuća tisuća Samarijanaca 36. godine i protesta koji je uslijedio, Pilat je nakon 11 godina vladavine u Judeji konačno opozvan od strane Rima. Prema Euzebiju, povjesničaru i biskupu Cezarejskom, Pilat je za vrijeme vladavine Kaligule izvršio samoubojstvo. Ignoriranje istine i kompromis na štetu istine rezultiralo je katastrofalnim posljedicama i za Judu i za Pilata.

O sudbini nevinog čovjeka odlučivala je rulja. Mogli su birati između Barabe i Isusa. Baraba je bio poznati politički pobunjenik koji se borio za oslobođenje Židova od rimskog jarma. Bio je ubojica i pljačkaš (Marko 15:17). Njegovo ime složenica je dviju aramejskih riječi ˝Bar-Abbâ˝, što znači  ˝sin oca˝.

U Sirijskim prijevodima izvornog grčkog teksta zapisanog u Mateju 27:16-17, njegovo puno ime vjerojatno je bilo Isus Baraba. U to vrijeme, Isus odnosno Jeshua, bilo je često ime među Židovima. Pilat je pitao narod žele li da im pusti Isusa zvanog Baraba (grčki: Iesous ton Barabban) ili Isusa zvanog Krist (grčki: Iesous ton legomenon Christon).

Umjesto Isusa Krista, mnoštvo je odabralo Isusa Barabu koji je obećavao oslobođenje od rimskog jarma. Ironično je da je mnoštvo tražilo oslobođenje čovjeka zvanog Baraba, ˝sin oca˝, dok je pravi Sin kojeg je posalo nebeski Otac bio osuđen na smrt.

Iako se naizgled sudilo Isusu, Pilat i židovski vođe sudili su sebi samima, ˝Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.˝ (Ivan 3:18). Osudili su Sina Božjega koji će jednog dana suditi njima, ˝Gle, dođe Gospodin sa Desttisućama svojim suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega. To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka.˝ (Juda 1:14-16).

Sud koji Biblija opisuje nije iskaljivanje Božjeg bijesa, već konačno zadovoljenje pravde koju toliko očekujemo kad smo na onoj strani koja prima ˝kraći kraj˝. Isus je podnio nevjerojatno poniženje i nepravdu kako bi nam osigurao oslobađajuću presudu. Učinio je to za nas jer nas je ljubio, ˝Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.˝ (Rimljanima 5:7-8).

Pilat je pokušao zauzeti neutralan stav prema Isusu. U više navrata odluku je htio prepustiti drugima, prvo židovskim vjerskim vođama (Ivan 18:31), a kasnije Herodu (Luka 23:7). Naposljetku je ipak sam morao odlučiti što će učiniti s Isusom. Nemoguće je ostati neutralan prema Isusu. Svjesno ili nesvjesno, svatko se odlučuje za Isusa ili protiv njega jer istina uvijek zahtijeva odgovor.

NAPOMENA: komentari na prethodna poglavlja nalaze se u arhivi na dnu stranice.

Korisni linkovi:
Fotografije ostataka Cezareje, sjedišta rimskog prokuratora u Judeji
Fotografije nasada maslina, uljnih preša i spilje na Maslinskoj gori za koju se smatra da je mjesto Isusovog uhićenja

Literatura:

1. IVP New Testament Commentaries, Jesusis Arrested
2. John MacArthur, Jesus on Trial The Illegal, Unjust Trials of Jesus - Part 1
3. Thomas C Gallagher,The Trial of Jesus: A Criminal Law Perspective 
4. W. Hall Harris III, Exegetical Commentary on John 18