Moja Biblija: Evanđelje po Ivanu - komentari na 10. poglavlje

PASTIR KAO VOĐA

Pastirsko zanimanje bilo je uobičajeno zanimanje na Bliskom istoku u biblijsko vrijeme. Brojne osobe iz Starog zavjeta bili su pastiri, poput Abela, Abrahama, Izaka, Jakova i Rahele. Najveći vođe izraelskog naroda, Mojsije i David, bili su pastiri prije nego što su preuzeli ulogu vođa. Danas se čuvanjem ovaca na tradicionalni način bave još samo Beduini.

Pastir je dominantna biblijska metafora za vođu. Zanimljivo je da je jedna skromna profesija postala metafora za vodstvo.

Iako se iz gradske perspektive ova metafora može činiti dalekom, blizak odnos između pastira i stada čini je idealnom slikom duhovnog vodstva. Dobar pastir živi sa svojim stadom, svaku ovcu pojedinačno poznaje, brine se za hranu i vodu, štiti stado od opasnosti, hrabri posrnule, traži izgubljene, njeguje one s posebnim potrebama, nosi najmanje. On nije distancirani vođa, on ˝miriše˝ na svoje ovce. I nije čudo da je upravo ova pastoralna slika brižnog i samopožrtvovnog odnosa pastira prema stadu idealna slika duhovnog vodstva.

U židovskoj kulturi kraljevi, proroci i svećenici smatrani su pastirima naroda (Jeremija 23:1-4; Ezekijel 34). I u susjednim kulturama - babilonskoj, egipatskoj i grčkoj, vođe su nazivani pastirima. U biblijsko vrijeme vođe su legitimitet vodstva dokazivali sposobnošću da osiguraju ˝pašu˝ za svoj narod. Tako je stilizirani pastirski štap postao kraljevska palica - simbol snage, zaštite i autoriteta.

Slika Boga kao dobrog pastira provlači se kroz cijelu Bibliju. U prvoj biblijskoj knjizi zapisano je da je Jakov, opraštajući se od svoje djece na kraju života, posvjedočio da je kroz cijeli život Bog bio njegov pastir, ˝Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, anđeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi.˝ (Postanak 48:15b-16a). U posljednjoj biblijskoj knjizi ponovno vidimo pastoralni motiv, ˝jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.˝ (Otkrivenje 7:17).

Brojni biblijski pisci koristili su pastirsku metaforu da bi na slikovit i upečatljiv način prenijeli svoje poruke (Jeremija, Izaija, David, Ezekiel, Petar, Ivan i Pavao). Jedan od najljepših Psalama u Bibliji započinje riječima ”Gospod je pastir moj” (Psalam 23:1) i opisuje Božju skrb za svoj narod. Istu sliku upotrebio je i prorok Izaija, ˝Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.˝ (Izaija 40:11).

PASTIRI PO BOŽJEM SRCU

Iako je sam Bog pastir svog stada, on je kroz povijest pozivao pojedince da vode njegov narod. Tako je pozvao Mojsija da izvede narod iz Egipta premda je sam išao pred njima u stupnju od oblaka i ognja (Izlazak 13:21-22). Mojsije je razumio značaj i svrhu povjerene službe. Četrdeset godina kasnije svjestan da mu se život bliži kraju, zatražio je od Boga da odabere njegovog nasljednika da narod ne bude ˝kao stado što nema pastira˝. ˝A Jahvi Mojsije progovori ovako: ˝Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira.˝ (Brojevi 27:15-17).

Bog odabire ljude po svom srcu da brinu o njegovom stadu, ˝I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro.˝ (Jeremija 3:15).

David je bio čovjek po Božjem srcu (1. Samuelova 13:14), čovjek koji je vjerno ispunio povjerenu zadaću, ˝Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.˝ (Psalam 78:70-72).

I apostol Petar bio je čovjek po Božjem srcu. U zadnjem razgovoru prije uznesenja, Isus mu je na srce stavio brigu za njegov narod na zemlji ponavljajući mu tri puta, ˝Pasi jaganjce moje!˝ (Ivan 21:16-17).

Petar je razumio da stado pripada Bogu i da će jednoga dana pastiri Božjeg naroda dati račun Natpastiru, ˝Pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.˝ (1. Petrova 5:2-4). Kakva odgovornost!

Nažalost, ne mali broj vođa iskrivio je biblijski model vodstva i zloupotrijebio svoj položaj. Prorok Jeremija optužio je zle pastire za pogrešno vođenje naroda i progon u Babilonsko ropstvo, ˝K`o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi.˝ (Jeremija 50:6).

I Isus je upozorio na najamnike, kradljivce i razbojnike koji štete stadu i ostavljaju ga u nevolji (Ivan 10:1, 8, 10, 12, 13). Prethodno poglavlje u kojem je opisan arogantan odnos farizeja prema bivšem slijepcu, dobro ilustrira maćehinski odnos židovskih vođa prema Božjem narodu. Oni su figurirali kao pastiri, njihovi su glasovi bili religijski intonirani pa ipak oni nisu bili pastiri po Božjem srcu. Umjesto da skupljaju, oni su rastjerivali Božji narod, ˝Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje˝ - riječ je Jahvina. Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: ˝Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - riječ je Jahvina.˝ (Jeremija 23:1-2).

Za razliku od pastira po Božjem srcu koji će primiti ˝neuveli vijenac slave˝, zli pastiri ˝popadat će ko ovnovi izabrani˝, ˝Kukajte, pastiri, i vičite, valjajte se po prašini, vodiči stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat ćete ko ovnovi izabrani.˝ (Jeremija 25:34).

Kontrast između dobrih i loših pastira najbolje je vidljiv u Ezekielu 34. Ovo poglavlje na neki način predstavlja ključ za razumijevanje 10. poglavlja Evanđelja po Ivanu. ˝Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć` pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.˝ (Ezekiel 34:2b, 3-6).

BOG TRAGA ZA SVAKIM POJEDINCEM

U ljudskoj prirodi snažno je izražena tendencija lutanju, ˝Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio.˝ (Izaija 53:6a). A Bog je taj koji traga i skuplja svoje.

Predstavljajući se kao ˝Pastir dobri˝(Ivan 10:11 i 14), Isus je evocirao sjećanje na tekstove iz Ezekiela 34:11-16 u kojima se Bog predstavio kao pastir koji skrbi za svoj narod, ˝Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.˝ (Ezekiel 34:16).

Nekoliko stihova dalje nalazi se proročanstvo o pastiru kojeg će Bog poslati, ˝Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh!˝ (Ezekiel 34:23-24). Isus je svojim djelovanjem i životnim stilom savršeno oživio sliku dobrog pastira koji pokazuje brigu, ljubav, požrtvovnost i suosjećanje za svoje stado, ˝Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.˝(Matej 9:36).

Slika Boga koji kao pastir vodi svoje stado i svaku ovcu zove po imenu, više od bilo koje druge metafore, oslikava Božji osobni odnos prema svakom pojedincu, ˝On ovce svoje zove imenom.˝ (Ivan 10:3).

Između Isusa i njegovog naroda postoji blizak odnos, ˝Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.˝ (Ivan 10:14-15). U biblijskom smislu, poznavanje ne znači samo intelektualnu spoznaju. Poznavanje znači iskustvo i blizak odnos, ˝Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.˝ (Hošea 6:6).

Osoban odnos Boga prema svakom pojedincu vidljiv je i iz Isusove parabole kojom je opisao radost na nebu zbog povratka jedne osobe, ˝Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: `Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.` Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.˝ (Luka 15:4-7). Bog traga za svakim pojedincem.

POZNAT GLAS


Mrgari - bodulski tip torova za ovce (preuzeto s Fotozine/suludo)

Kao i na nekim jadranskim otocima, i na bliskom istoku pastiri su koristili zajedničke torove za svoja stada. Kada bi došlo vrijeme za izlazak iz tora, ovce bi prepoznale glas pastira i krenule za njim. Svako stado slijedilo je svog pastira. Isus je naglasio da njegove ovce prepoznaju i slijede njegov glas (Ivan 10:3, 4, 27). Oni koji poznaju svog pastira, u moru drugih glasova, prepoznat će njegov glas.

Bog stalno skuplja svoje, ˝I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se.˝ (Jeremija 23:3).

Iako je njegova služba bila usmjerena prvenstveno Židovima, Isus je jasno rekao da Božje stado nije ograničeno samo na jednu naciju, ˝Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i biti će jedno stado, jedan pastir.˝ (Ivan 10:16).

Židovima su ove riječi zvučale strano jer im je bilo ˝zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti˝ (Djela 10:28). Pa ipak, bez obzira na duboko usađenu distancu prema neznabošcima, Isusovi učenici poslušali su njegov nalog: ˝Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!˝ ˝I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.˝ (Matej 28:19, 20). Odgovorivši na Božji poziv, Petar je vrlo brzo razumio da je Bog nepristran, ˝Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.˝ (Djela apostolska 10:34-35).

Spasenje neznabožaca bilo je prorečeno i u Starom zavjetu, ˝I reče mi: ˝Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš.˝ (Izaija 49:6).

Božje stado čine ljudi iz svih naroda i plemena jer Isus nudi spasenje svakom pojedincu, ˝Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda…˝ (Otkrivenje 5:9).

SIGURNI U BOŽJOJ RUCI

Torovi na otvorenom bili su ograđeni, nenatkriveni prostori s otvorom kroz kojeg su ovce ulazile i izlazile. Da bi ih noću zaštitio od predatora i kradljivaca, pastir bi legao na vrata. Danju bi ustao, pozvao svoje ovce i vodio ih do pašnjaka i vode. Kao što je pastir napustio udobnost svog doma da bi štitio i brinuo za ovce, tako je i Isus napustio nebo, bio spreman položiti svoj život i učiniti sve za svoje stado. ˝Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.˝ (Ivan 10:9).

Dobri pastir je samopožrtvovan. Isus je bio spreman dati život za svoje. Ni Rimljani, ni Židovi nisu ubili Isusa. On je dragovoljno dao svoj život (Ivan 10:11, 15, 17, 18), ˝Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.˝ (Ivan 10:11). ˝Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.˝ (Ivan 10:17, 18).

Isus nije nedodirljivi vođa, on svoje nosi u ruci i pruža im potpunu sigurnost, ˝Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.˝ (Ivan 10:28-29).

Ne vode svi putevi do spasenja. Spasenje je moguće samo preko Isusa, ˝Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se...˝ (Ivan 10:9a). ˝I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.˝ (Djela apostolska 4:12).

HANUKA

Premda se kroz cijelo poglavlje provlači metafora pastira i stada, smatra se da se Isusov govor zabilježen od 1.do 21. stiha odvijao u jesen, nakon ozdravljenja slijepog čovjeka, a ostatak govora u zimi za vrijeme Blagdana posvećenja Hrama, danas poznatog kao Hanuka.

Iako Hanuka nije jedan od sedam velikih blagdana, ona obilježava važne događaje u povijesti izraelskog naroda koji su se dogodili u periodu između Starog i Novog zavjeta. Za vrijeme Hanuke narod se podsjećao na dan kada je Hram očišćen i ponovno posvećen.

Antioh IV, helenistički kralj iz obitelji Seleukovića, za vrijeme svoje vladavine nad Izraelom zabranio je prakticiranje židovske religije i u Hramu postavio oltar namijenjen štovanju grčkog boga Zeusa. Zabranio je čitanje Tore (prvih pet knjiga Starog Zavjeta), obrezivanje muške djece i držanje subote. Njegove metode bile su brutalne i bešćutne. Bilo je to mračno doba izraelske povijesti. U poraženom i demoraliziranom stanju dio naroda pristao je na helenizaciju, ali manjina predvođena Judom Makabejcem pobunila se i nakon trogodišnje borbe uspjela istjerati Sirijce iz Jeruzalema i ponovno zauzeti upravu nad Hramom. Hram je očišćen od poganskih idola i ponovno posvećen 25. Kisleva 165. godine prije Krista. Od tada se svake godine, tijekom osam dana, obilježava Blagdan ponovnog posvećenja Hrama.

Hanuka se slavi i danas, a mnogi je smatraju židovskim pandanom Božića iako je simbolika potpuno drugačija. Naziva se još i Blagdanom svijetla jer se tijekom osam večeri pali po jedna svijeća na deveterokrakom svijećnjaku - hanukiji. Svijeće se pale u sjećanje na čudo kada je prema predaji, hramski svijećnjak gorio osam dana iako je posvećenog ulja bilo samo za jednu noć.

Osam svijeća pali se pomoću dodatne svijeće koja se zove shamash, ˝sluga˝. Svijeća ˝sluga˝ kršćane asocira na Isusa koji je došao kao Sluga da bi nam donio svijetlost (Izaija: 53:11b, Ivan 8:12). Iako su pozvani da svijetle, ni kršćani nemaju dovoljno ˝ulja˝ da žive život posvećen Bogu. Kao što je hanukija na čudesan način svijetlila premda realno nije bilo dovoljno ulja, i kršćani su na čudesan način svijetlost svijetu (Matej 5:15-16) jer Bog nadomješta naše slabosti, ˝Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.˝ (2. Korinćanima 12:9a). Više o simbolici svijetlosti pogledati u komentarima na 8. i 9. poglavlje.

Zanimljivo je da ovaj blagdan nije nazvan po hrabrom borcu zaslužnom za svrgnuće Antioha IV. Hanuka znači posvećenje. Prava pobjeda odnosila se na ponovnu uspostavu pravog bogoštovlja i mogućnost da narod ponovno služi Bogu u Hramu. I upravo na taj blagdan, u Salamunovom trijemu, natkrivenoj šetnici s kolonadama u dijelu hramskog kompleksa kojem su mogli pristupiti i neznabošci, Isus je govorio o srži pravog bogoštovlja - o poznavanju i slijeđenju dobrog Pastira, ˝Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.˝ (Ivan 10:27). Poznavanje i slijeđenje Pastira je istinsko bogoštovlje.

Iako su bili vrlo religiozni i često boravili u Hramu, čitali Pismo i vodili teološke rasprave, predvodili vjerske obrede s dubokom simbolikom i imali dugu vjersku tradiciju, židovski vođe Isusovog vremena propustili su bit. Nisu imali osobno iskustvo s Bogom, nisu poznavali Pastira i zato su propustili prepoznati u Isusu ispunjenje njihovih tisućljetnih nada (Ivan 10:6, 19-21, 24, 26).

Židovi su smatrali da će Mesija biti čovjek. Božanski Mesija kosio se s njihovim shvaćanjem monoteizma. Judaizam ne poznaje koncept trojstva. Temeljno vjerovanje judaizma zapisano je u Ponovljenom zakonu 6:4: ˝Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan. Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.˝ Ovi stihovi izgovarali su se tri puta dnevno kao dio molitve. Isusovu nedvosmislenu tvrdnju da je Bog, Židovi su smatrali bogohuljem koje se kažnjavalo smrću (Ivan 10:30).

U raspravi oko svog božanskog porijekla, Isus je aludirao na 82. Psalam u kojem su zemaljski suci nazvani bogovima (Ivan 10:34). Ako su se oni mogli nazvati bogovima, zašto se Isus ne bi mogao nazvati Sinom Božjim? Suci su metaforički nazvani bogovi, ne zbog svoje božanske prirode, nego zbog svog položaja. Ukoliko su se zemaljski suci mogli nazvati bogovima, koliko više je Isus imao pravo tvrditi za sebe da je Bog ˝kog Otac posveti i posla.˝ (Ivan 10:35).

Kršćani prvog stoljeća priznavali su i Isusov božanski identitet i vjeru u jednog Boga ˝nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.˝ (1. Korinćanima 8:6).

Odlazeći te zime iz Jeruzalema, Isus je završio svoju javnu službu i vratio se do mjesta gdje je bio kršten i odakle je započeo s radom (Ivan 10:40). Službeni predstavnici judaizma su ga odbacili. Više nije imalo smisla uvjeravati ih u suprotno, ˝Rekoh vam pa ne vjerujete.˝ (Ivan 10:25). Za njih je počela zima koju je najavio prorok Jeremija, ˝Žetva prođe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!˝ (Jeremija 10:25).

Iako ga je službena crkva odbacila, Isusova služba nije bila uzaludna. Bilo je onih koji su prepoznali pravog Pastira i bili spremni slijediti ga, ˝Mnogi ondje povjerovaše u njega.˝ (Ivan 10:42). Da bi u moru religija, doktrina i dominantne vjerske tradicije mogli prepoznati istinu, potrebno je poznavati Pastira. Tko ne poznaje glas Pastira, slijedit će pogrešnog vođu.

Prošlo je gotovo 200 godina od spektakularnog oslobođenja od Sirijaca i narod je priželjkivao novog Judu Makabejca - Mesiju koji će ih osloboditi od rimske vlasti, ˝Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.˝ (Ivan 10:24). Iz prethodnih poglavlja jasno je da se Isus nedvosmisleno predstavio kao Mesija i Bog. Isusove riječi podupirala su i njegova dijela (Ivan 10:25). Međutim, nikakav dokaz nije dovoljno dobar onima koji ne žele vjerovati, ˝Rekoh vam pa ne vjerujete.˝ (Ivan 10:25). Oni koji ne žele vjerovati, uvijek će imati neki ˝ako˝ (Matej 4:3, 27:40).

*prijevod: Ivan Ev. Šarić, 1. Popravljeno izdanje, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb 2006.

NAPOMENA: komentari na prethodna poglavlja nalaze se u arhivi na dnu stranice

Literatura: