Moja Biblija: Evanđelje po Ivanu - komentari na 9. poglavlje

SLIJEP OD ROĐENJA

Ozdravljenje čovjeka slijepog od rođenja, ilustrira Isusov javni govor u kojem se predstavio riječima: ˝Ja sam svjetlost svijeta˝ (Ivan 8:12). Događaj se zbio u Jeruzalemu jedne subote između blagdana Sjenica i Blagdana posvećenja Hrama.

Prolazeći pokraj prosjaka učenici su vidjeli dobar povod za teološku i moralnu raspravu (Ivan 9:2), dok je Isus vidio čovjeka u potrebi (Ivan 9:1). Ispod otrcane odjeće vidio je stvarne potrebe prosjakovog srca, kao što je i ispod Nikodemovog skupog odjela vidio njegovu prazninu (Ivan 3:1-21).

Židovi su često raspravljali o uzroku prirođenih mana. Prevladavajuće mišljenje bilo je da su urođene mane posljedica nečijeg grijeha. Spomenuto vjerovanje temeljilo se na interpretaciji stihova iz Ezehijela 18:20 i Psalma 89:33. Smatralo se da i nerođeno dijete griješi ako majka za vrijeme trudnoće služi u neznabožačkom hramu.

I učenici i farizeji smatrali su da je urođena sljepoća ovog prosjaka bila, ili posljedica njegovog grijeha, ili grijeha njegovih roditelja (Ivan 9:22 i 34). Takva percepcija prirođenih mana bila je duboko ukorijenjena u tadašnjem judaizmu, bez obzira na poruku knjige o Jobu. Iako je u općenitom smislu bolest posljedica grijeha, svaka bolest nije nužno posljedica individualnog grijeha (Ivan 9:3, Rimljanima 5:14, Luka 13:4-5). Kad je Bog stvorio čovjeka sve je bilo savršeno (Postanak 1:31). Ljudi su imali savršenu zajednicu sa Stvoriteljem i jedan s drugim. To savršenstvo podrazumijevalo je i odsutnost bolesti i smrti. Međutim, svoju slobodnu volju iskoristili smo na pogrešan način, a žalosne posljedice vidljive su na svakom koraku.

RADI DOK JE DAN

Isus je koristio svaku priliku da bi činio dobro. Čak i u prolazu, obazirao se oko sebe primjećujući istinske potrebe svakog pojedinca bio on ribar, ugledni član Sanhedrina, žena s nesređenim obiteljskim životom ili slijepi prosjak. Iako je djelovao samo tri i pol godine, Ivan je zapisao: ˝A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.˝ (Ivan 21:25). Kakav izvještaj!

Dani Isusovog života na zemlji približavali su se kraju, a on je osjećao potrebu da još toliko toga napravi (Ivan 9:4). Približavalo se proljeće u kojem će njegovo tijelo biti pribijeno na križ, noć u kojoj više neće moći raditi. (Luka 23:44-46; Matej 27:45-50; Marko 15:33-37). Imajući na srcu svoj narod, Isus nije propuštao ni jednu priliku da pouči, utješi i donese blagoslov.

Zanimljivo je da je u jednoj prilici rekao, da će na dan svog drugog dolaska kada bude došao kao kralj, tražiti račun od svakoga od nas, ne samo za ono što smo činili, već i za ono što smo propustili učiniti, ˝Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!˝ ˝Tada će mu i oni odgovoriti: `Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?˝ Tada će im on odgovoriti: ˝Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.˝ (Matej 25:41-45).

SVJETLOST SVIJETA

Predstavljajući se kao svjetlost, Isus se predstavio kao Bog (Psalam 27:1; Izaija 60:19-20). Međutim, uz ovu konotaciju, zanimljiv je još jedan aspekt ove metafore. Svjetlost može osvijetliti prljavštinu, trulež i napukline, obasjati naš napaćeni svijet i donijeti život tamo gdje ga prije nije bilo, a istovremeno ostati nekontaminirana. Isus je volio grešnike, ali je mrzio grijeh.

Radosna vijest namijenjena je svakome, a slika svjetlosti to dobro ilustrira. Svjetlost može doprijeti do svakog pa i najmračnijeg kutka. Isus je došao da bi osvijetlio put svakom čovjeku, ˝Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet…˝ (Ivan 1:9). On svakoga poziva k svjetlosti, ˝Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.˝ Na svakom pojedincu je da odgovori na taj poziv i djeluje.

Oni koji se okrenu k svjetlosti trebaju i sami reflektirati svjetlost, ˝Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat` spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut` poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ˝Evo me!˝ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati…˝ (Izaija 58:6-10). ˝Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.˝ (Izaija 60:1). ˝Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.˝ (Matej 5:15 -16).

SLIJEPI PROSJAK

Židovi su smatrali da je slina ljekovita. U evanđeljima se tri puta spominje da je Isus koristio slinu ozdravljujući ljude (Marko 7:33; 8:23; Ivan 9:6). Zanimljivo je da je Isus koristio različite metode ozdravljanja. Sasvim sigurno da u smjesi kojom je pomazao oči slijepog prosjaka nije bilo farmaceutski djelatnih tvari, ali ono što dolazi od Isusa ima superiornije učinke od bilo kojeg lijeka. Ono što dolazi od Boga, ima regenerativnu moć.

Evanđelja opisuju brojna ozdravljenja slijepih osoba, ali je ovo jedini opis ozdravljenja osobe slijepe od rođenja. Prema Starom zavjetu, jedino Bog može vratiti vid slijepima. Vraćanje vida bio je mesijanski znak kojim su ispunjena starozavjetna proročanstva iz Izaije 29:18; 35:5 i 42:7.

Siloamski bazen na modelu Jeruzalema iz Isusovog vremena

Isus je sljepca poslao na Siloamski bazen. Bazen se nalazio u najstarijem dijelu Jeruzalema koji se zove Davidov grad. Vodu je dobivao iz izvora Gihon, izvan gradskih zidina. Bazen se punio živom vodom koja je neprimjetno dolazila podzemnim putem preko tunela isklesanog u stijeni. Sagradio ga je judejski kralj Ezekija uoči opsade Asiraca (700 g. prije Krista) kako bi osigurao opskrbu Jeruzalema vodom za vrijeme opsade (2. Kraljevima 20:20, 2. Knjiga ljetopisa 32). Tunel je dugačak 533 metra, visok prosječno 2 metra, širok oko 60 cm, s prosječnim padom od 0,4% po metru. I danas Ezekijinim tunelom teče bistra, svježa voda.

Siloamski bazen iz Isusovog vremena pronađen je tek 2004. godine. Djelomično je iskopan pa ga posjetitelji Jeruzalema mogu vidjeti nakon izlaska iz Ezekijinog tunela. U Isusovo vrijeme bazen se koristio za ritualna pranja prije službe u Hramu i za ritual s vodom za vrijeme Blagdana sjenica (za dodatne informacije pogledati komentare na 7. poglavlje). Ljudi su ovdje dolazili da bi se pomirili s Bogom prije ulaska u Hram (Psalam 24:3-4). Strma, stepenasta ulica vodila je od Hrama do Siloamskog bazena.

Isus je poslao slijepca da se opere u Siloamskom bazenu. Simbolika je očita. Siloam znači ˝Poslanik˝, a voda u bazenu bila je izvorska, živa voda. Isus je bio poslan od Boga (Ivan 9:4), a za sebe rekao da je izvor žive vode (Ivan 7:37-38).

Ranije hebrejske verzije riječi Siloam su Shiloh i Shiloah. Hebrejska riječ Shiloh odnosila se na Mesiju, a spominje se u Postanku 49:10 kada je Jakov na samrtnoj postelji dao blagoslov svakom od svojih dvanaest sinova, a nad Judom izrekao posebno proročanstvo: ˝Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe Shiloh (˝onaj kome pripada˝) - kome će se narodi pokoriti.˝ Ovo proročanstvo ukazivalo je na vrijeme kada će se Mesija pojaviti. Judino pleme imat će kraljevski autoritet sve do pojave Mesije. Tisuću godina držali su ˝palicu vladalačku˝ - od Davidovog vremena (od 10. stoljeća prije Krista) do 6.-7. godine kada je Herod Arhelah srušen s vlasti, a Judeja postala rimska provincija pod upravom rimskog prokuratora čime je Judeja izgubila kraljevski i pravni autoritet. Upravo u to vrijeme, kao što je i prorečeno, pojavio se Shiloh - Mesija.

I ovo čudo učinjeno je u subotu kao i čudo ozdravljenja oduzetoga na kupalištu Bethzatha (Ivan 5:9). Izlječenje subotom izazvalo je kontroverzu jer su farizeji, temeljem vlastitih interpretacija Zakona, takvo djelo smatrali poslom kojeg je zabranjeno obavljati subotom. Izjednačavali su ljudsku tradiciju i legislativu s Božjim zakonom. Isus je još jedanput pokazao da subota nije samo dan odmora, nego i dan proslavljanja Boga. Više o suboti pogledati u komentarima na 5. poglavlje.

Zbog svjedočanstva o Isusu i onome što je učinio za njega, bivšeg slijepca izbacili su iz sinagoge. Tri vrste disciplinskih postupaka prakticirali su u sinagogama; izopćavanje na 7 dana, 30 dana i doživotno izopćavanje. U vrijeme pisanja evanđelja, riječ apposynagogos iz 22. stiha odnosila se na izbacivanje kršćana iz sinagoga. Ta riječ evocirala je bol, ogorčenost i razočaranje prvih kršćana zbog izbacivanja iz sinagoga.

Izraz ˝Podaj slavu Bogu!˝ (Ivan 9:24) koristio se kada se tražilo da se pod zakletvom kaže istina (Jošua 7:19). Prosjak je imao samo jednu istinu. On je poslušao Isusa, došao na živu vodu i progledao. Tisuće ljudi okupalo se u Siloamskom bazenu ne shvaćajući bit vjerskih rituala koje su prakticirali. Ti ljudi odlazili su u istom stanju u kakvom su i došli. Međutim, ovaj prosjak je poslušao Isusov glas i njegov život se iz temelja promijenio. Ta promjena bila je vidljiva svima (Ivan 9:8, 9, 15, 21).

I dok se uspinjao strmim putem prema Hramu, bivši slijepac počeo je dobivati i duhovni vid. U početku je znao samo Isusovo ime, da bi s vremenom postepeno otkrio njegov pravi identitet. Isprva ga je nazvao čovjekom (11. stih), pa prorokom (17. stih), zatim onim koji vrši volju Božju (31. stih), pa onim koji dolazi od Boga (33. stih) da bi na kraju spoznao da je Isus - ˝Sin Čovječji˝ (36. - 38. stih). Spoznaja da je Isus ˝Sin Čovječji˝ potaknula ga je na služenje Bogu (38. stih). O značenju izraza ˝Sin Čovječji˝ pogledajte komentare na 6. poglavlje.

Ne obazirući se na smicalice vjerskih vođa, nekoć slijepi prosjak, u jednostavnosti svog srca, posvjedočio je o onome što je Isus učinio za njega: ˝Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim…˝ (Ivan 9:25). Ove riječi postale su stihovi jedne od najpoznatijih kršćanskih himni - ˝Amazing grace˝. Milijuni kršćana dijele iskustvo nekoć slijepog prosjaka i Johna Newtona koji je kroz ovu pjesmu opisao iskustvo svog obraćenja.

Iako je njegov život dobio novu fizičku i duhovnu kvalitetu, nisu svi bili oduševljeni promjenama u životu bivšeg slijepca. Roditelji su se distancirali zbog straha od društvene izolacije, a vjerski vođe su ga rešetali pitanjima pokušavajući ga diskreditirati, nebi li ga na kraju, zbog svoje nemoći, arogantno izbacili iz svoje sredine (Ivan 9:34).

Kao i druga znamenja u Evanđelju po Ivanu, i ovo znamenje imalo je dvostruki značaj - fizički i duhovni. Fizička sljepoća jednog čovjeka, suprostavljena je duhovnoj sljepoći vjerske elite. Očito da ni obrazovanje ni pripadnost intelektualnim krugovima ne jamče prosvjetljenost (Ivan 9:40-41 i 3:3-10).

Tvrdokorni skepticizam i odbijanje od strane farizeja pokazuje da niti jedna vrsta dokaza neće biti dovoljna za one koji a priori odbijaju vjerovati. Ponos i predrasude ostavili su ih u duhovnoj tami (Ivan 9:41).

Čuda zabilježena u Evanđelju po Ivanu nisu samo neizostavni dijelovi Isusove biografije, ona su znamenja, znaci i putokazi koji su ukazivali da je Isus Božji Sin i da vjerujući u njega možemo imati život, ˝A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.˝ (Ivan 20:31). Za neke su znamenja bili putokazi koji su ih vodili k vjeri (Ivan 2:11, 10:42), dok su drugi i pored jasnih znakova odbili vjerovati, ˝Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega…˝ (Ivan 12:37).

Ovim znamenjem Isus je pokazao da može i fizički i duhovno iscijeliti čovjeka ma koliko beznadno bilo njegovo stanje. Time je dao nadu milijunima koji s bolestima prolaze kroz život. Oni koji vjeruju znaju da će jednoga dana Bog otrti ˝svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu. Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: Evo, sve činim novo!˝ (Otkrivenje 21:4-5a)

Iako je u središtu ovog događaja rasprava o vraćanju fizičkog vida, Isusova poruka odnosi se važnost duhovnog vida. I zato ovaj prekrasni izvještaj o fizičkom i duhovnom ozdravljenju jednog čovjeka, završava Isusovim ozbiljnim upozorenjem onima koji misle da su duhovno zdravi, ˝Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: `Vidimo` pa grijeh vaš ostaje.˝ (Ivan 9:41). Ali nisu samo farizeji bili uvjereni da su duhovno prosvjetljeni. U istu zamku upali su i kršćani pa ih je Ivan u svojoj posljednjoj knjizi upozorio na njihovo stvarno stanje: ˝Govoriš: ˝Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!˝A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.˝ (Otkrivenje 3:17).

Bez obzira u kakvom stanju bili, Isus nas poziva k sebi: ˝Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.˝ (Otkrivenje 3:18-20).

Oni koji se odazovu Isusovom pozivu reći će kao i David: ˝Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš. U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.˝ (Psalam 36:8-10).

NAPOMENA: Komentari na prethodna poglavlja nalaze se u arhivi na dnu stranice.

Korisni linkovi:

Siloamski bazen

Slike i članci u vezi Siloamskog bazena