Evanđelje po Ivanu - komentari na 1. poglavlje

1. poglavlje Evanđelja po Ivanu

PROSLOV

Proslov sažima glavne poruke cijelog evanđelja. Napisan je u poetskom stilu kao i drugi Isusovi govori zabilježeni u Evanđelju po Ivanu, stvarajući svečani dojam primjeren autorovoj nakani da Isusa predstavi kao Boga.

Dok ostala evanđelja počinju Isusovim rođenjem, Ivan nas vraća na početak - na stvaranje svijeta. 

Prve riječi evanđelja ˝U početku˝ podsjećaju na prve riječi knjige Postanka i opis stvaranja svijeta (Postanak 1:1). Metafore poput ˝svijetla˝, ˝života˝ i  ˝mraka˝, također aludiraju na opis stvaranja svijeta. 

Ivan predstavlja Isusa kao Stvoritelja, kao Riječ, koristeći grčku riječ Logos koja je imala duboko značenje i za Židove i za Grke.

Židovima je ˝Riječ˝ značila Božju objavu i snagu stvaranja jer je Bog riječju stvarao svijet.

U grčkoj filozofiji ˝Riječ˝ je podrazumijevala smisao koji prožima čitav svijet i čini ga harmoničnom cjelinom.

Za razliku od drugih evanđelja, ovdje nema božičnih scena, nema opisa rođenja i Isusovog djetinjstva. Ivan započinje svoju knjigu opisujući Isusa kao Stvoritelja koji je došao među ljude kako bi nam obznanio Boga.

Bog je Riječ i riječju je stvarao svijet. Naš život proizlazi iz Božje ruke. U vrijeme kada Stvoritelj postaje tijelo, svijet je ponovno u tami. Stoga je Riječ postala tijelo kako bi ljudima donjela svijetlo i život, ˝I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama.˝ (Ivan 1:14).

I Pavao opisuje Isusa kao Stvoritelja: ˝Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.˝ (Kološanima 1:16-17).

Ističući da se Riječ nastanila među ljudima, Ivan je aludirao na starozavjetni Šator od sastanka - mjesto na kojem se Izraelski narod susretao s Bogom. Isusovim dolaskom na zemlju, Bog je ponovno boravio među ljudima.

Grčka riječ skēnoō prevedena kao ˝nastaniti se˝, znači i ˝razapeti šator˝. Za vrijeme putovanja od Egipta - zemlje ropstva do Izraela - obećane zemlje, Židovi su živjeli u šatorima. U svom taboru imali su i Šator od sastanka - mjesto susreta s Bogom. U znak sjećanja na Božju prisutnost među svojim narodom za vrijeme putovanja do obećane zemlje, Židovi i danas slave Blagdan sjenica tijekom kojeg razapinju šatore. Koristeći šator kao metaforu Božje prisutnosti među svojim narodom, Ivan sugerira da je Isus svojim dolaskom kao čovjek, ispunjenje simbolike ovog blagdana - Bog se nastanio među ljudima (Ivan 1:14).

Konačno ispunjenje simbolike Blagdana sjenica zbit će se kada Isus dođe kao Kralj nad kraljevima i trajno se nastani među svojim narodom, ˝Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima.˝ (Otkrivenje 7:15). U posljednjoj biblijskoj knjizi, apostol Ivan opisuje Isusov drugi dolazak riječima ˝Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.˝(Otkrivenje 21:3).

Stvoritelj je došao na svijet kojeg je stvorio, došao je k svojima, ali ga ˝svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše˝ (Ivan 1:10b i 11). Međutim, oni koji prime Isusa, koji vjeruju u ime njegovo, zvat će se djecom Božjom i oni će jednoga dana trajno uživati u zajedništvu sa svojim Stvoriteljem (Ivan 1:12-13). Božja djeca nisu određena nacionalnim ni obiteljskim (ni crkvenim) identitetom, nego spremnošću na novi početak s Bogom. Isus će ovo detaljnije objasniti u razgovoru s Nikodemom u 3. poglavlju.

Isus je Riječ, on je Stvoritelj, ali i sažetak svega što trebamo znati o Bogu. Ako se pitamo kakav je Bog, pogledajmo Isusov život jer je on kao Bog, otkrio svijetu Božji karakter, ˝Boga nitko ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani. (Ivan 1:18).

Otkrivši ljudima Božji karakter, pred svakog čovjeka stavljen je izbor. Stvoritelj nam je u svojoj ljubavi dao najveću razinu dokaza, a odluka je na nama: ˝Da nisam bio došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sad nemaju izgovora za svoj grijeh.˝ (Ivan 15:22).

IVAN KRSTITELJ SVJEDOČI ZA ISUSA

Ivan Krstitelj bio je prorok čiji je dolazak najavljen u Malahiji 3:1. Bio je Levit, sin svećenika Zaharije. Leviti su bili pripadnici Levijevog plemena, zaduženi za obavljanje vjerskih dužnosti i službi u Hramu. Mojsije i Aron bili su Leviti. Svećenikom su mogli postati samo potomci Aronove loze. Ivanov otac Zaharija pripadao je svećeničkom redu Abija (Luka 1:5), a njegova majka  Elizabeta bila je rođakinja Isusove majke Marije (Luka 1:36).

Kroz mnoga stoljeća, proroci Starog Zavjeta proricali su dolazak Mesije. Očekivanje Mesije intenziviralo se za vrijeme progona u Babilon, nakon povratka iz ropstva i za vrijeme vladavine Rima. Židovski narod očekivao je novog kralja iz Davidove loze koji će ujediniti Izrael, osloboditi ih od stranih vladara i vratiti slavu Davidovom kraljevstvu.

Židovi su se pitali nije li Ivan Krstitelj obećani Mesija (Luka 3:15) ili možda Ilija, pozivajući se na obećanje iz Malahije 4:1-5 (u nekim prijevodima tekst se nalazi u Malahiji 3:19-24). Ivan je odgovorio citirajući 700 godina stari tekst iz Izaije 40:3: ˝Čuj, ori se glas u pustinji: Pripravite put Gospodinu! Poravnajte u pustoši stazu našem Bogu!˝*. Ivanova uloga bila je da najavi dolazak Mesije.

Židovi su očekivali povratak proroka Ilije u vrijeme blagdana Pashe. S obzirom da je Ilija vatrenom kočijom uznesen na nebo (2. Kraljevima 2:11), smatrali su da će on doslovno fizički sići s neba prije dolaska Mesije. I danas se u židovskim domovima za vrijeme pashalne večere ostavlja jedno mjesto za proroka Iliju i otvaraju ulazna vrata njemu u znak dobrodošlice ako dođe. Zanimljivo je da je Ivan Krstitelj rođen najvjerojatnije u vrijeme blagdana Pashe.

Ivan Krstitelj nije bio Ilija u doslovnom smislu, nego prorok čije su poruke i način djelovanja bili slični Ilijinom. Najavljujući njegovo rođenje, anđeo je rekao: ˝Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.˝ (Luka 1:17). Sam Isus rekao je za Ivana Krstitelja da je on Ilija koji je trebao doći, ˝Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći.˝ (Matej 11:14), ali čija služba nije bila prepoznata (Matej 17:10-13). U figurativnom smislu, Ivan Krstitelj bio je Ilija. Ni Ivan Krstitelj, ni Isus, nisu bili prepoznati od vjerskog establišmenta, ali je njihova služba i tada i sada, utjecala na brojne pojednice koji su okrenuli svoj život Bogu. 

Ivan Krstitelj krštavao je na rijeci Jordan sve koji su ovim simboličnim činom željeli posvjedočiti o svom pokajanju. Mađutim, Ivan nije bio Svjetlo, nije bio Mesija i on je znao da ne može riješiti problem grijeha. Mesija - Jaganjac Božji, on će uzeti grijehe svijeta (Ivan 1:29). Pomirenje s Bogom dolazi kroz Mesiju, kao i sila Svetog Duha koja mijenja naše živote (Ivan 1:33). Ivan je krstio vodom, a Isus krštava duhom Svetim.

Židovi su prakticirali uronjavanje u vodu, najčešće kao dio ritualnog čišćenja. Grčka riječ baptizo znači uroniti. Prilikom krštenja osoba bi sišla u bazen, uronila u vodu i time se simbolički duhovno očistila. Obredno pranje pratili su svjedoci. Eseni i Nazareni su na dnevnoj bazi prakticirali obred uranjanja kako bi u svakom trenutku bili spremni za dolazak Mesije. Osim za ritualna čišćenja, uronjavanje se prakticiralo i kod prelaska neznabožaca na judaizam.

Arheolozi su otkrili brojne bazene (hebrejski mikveh) za obredna pranja iz perioda prije i za vrijeme života Ivana Krstitelja (na Masadi, u Kumranu, oko jeruzalemskog Hrama). Voda za obredna čišćenja trebala je biti tekuća tj. ˝živa˝.

Židovi su obredna pranja prakticirali u različitim prilikama; prije Šabata, prije Yon Kipura (Dana pomirenja), prije prinošenja žrtve, kod obraćanja pogana na judaizam, nakon poroda, nakon menstruacije ili dodira s mrtvim tijelom.

Premda je bio vrlo popularan, Ivan je zadržao skromnost. Njegova misija bila je navjestiti dolazak Mesije, pripremiti narod za dolazak Mesije i uputiti na onoga koji je veći od njega, koji dolazi za njim iako je bio prije njega, na Jaganjca Božjeg kojem nije dostojan odvezati sandale, što je bio posao najniže rangiranog sluge u kući.

Ivan je razumio da nije dostojan krstiti Isusa. Ipak na njegov nagovor, Ivan ga je krstio. Nakon krštenja, Ivan je vidio kako se na Isusa spustio Sveti Duh u obliku goluba nakon čega je javno posvjedočio da je Isus Sin Božji (Ivan 1:34). Time je započela Isusova javna služba koja će trajati tri i pol godine (Matej 3:13-17).

ISUSOVI PRVI UČENICI

Na temelju Ivanovog svjedočanstva, njegovi su učenici krenuli za Isusom. Bili su to Andrija i vjerojatno Ivan, pisac ovog evanđelja. Ivan ne spominje svoje ime niti na drugim mjestima u svojoj knjizi. Međutim, okupljanje prvih učenika bilo je toliko upečatljivo za pisca da je naveo čak i vrijeme susreta (Ivan 1:39).

Andrija je posvjedočio unutar svoje obitelji - svom bratu Šimunu koji je također postao Isusov učenik. Isus je pozvao Filipa da ga slijedi, a Filip svog prijatelja Natanaela. Pozivanjem bližnjih, počela se širiti radosna vijest o spasenju.

U Biblijsko vrijeme, ime je često ukazivalo na karakter osobe. U Bibliji je na nekoliko mjesta opisano kako je Bog promijenio imena nekih ljudi. Abrama - ˝uzvišenog oca˝, nazvao je Abraham - ˝ocem mnogih naroda˝ (Postanak 17:5). Saraja - ˝princeza˝, postala je Sara - ˝moja princeza˝ (Postanak 17:15). Jakov je postao Izrael (Postanak 32:25-29). Promjena imena označila je okretanje nove stranice, okretanje prema misiji koju im je Bog povjerio. U prvom susretu sa Šimunom, Isus ga je preimenovao u Petra - što znači stijena. Još će dugo Petar biti daleko od stijene, daleko od nekog tko čvrsto stoji iza svojih uvjerenja, ali nakon uskrsnuća, Petar će postati neustrašivi navjestitelj radosne vijesti po cijenu života (Djela 12:3-5).  

Iako je bio jedan od prvih učenika - Andrija je bio čovjek iz sjene. Uz njegovo ime često se navodilo da je brat Šimuna Petra. Premda u bratovoj sjeni, upravo je on bio osoba koja je imala važan dar - dar dovođenja ljudi Isusu. Doveo je Petra, doveo je dječaka s ribama (Ivan 6:8) i Grke koji su željeli upoznati Isusa (Ivan 12:20-22). Nije neophodna ni riječitost ni srčanost da bi ljude doveli Bogu. Služba ljudi iz sjene, može snažno utjecati na mnoge.

Prvi učenici koji su krenuli za Isusom, posvjedočili su da je Isus - Mesija. (Ivan 1:41). Ovo je početak Isusove misije na zemlji. Jednostavni poziv upućen učenicima, Isus upućuje i nama: ˝Pođi za mnom.˝(Ivan 1:43).

*Prijevod: Ivan Šarić

Korisni linkovi:
Fotografija mikve (bazena za obredno pranje) 

Literatura:
1. Bob Utley, Exegetical Commentaries, Vol. 4
2. Guzik, David, Commentary on John 1
3. Efraim Goldstein, Guess Who's coming to the Seder?, Jews for Jesus
4. William Sanford La Sor, Discovering What Jewish Miqva'ot Can Tell Us About Christian Baptism, Biblical Archaeology Review 
5. Ron Mosley, The Jewish background of Christian Baptism
6. Dr. Claude Mariottini, The Messianic Expectation of the Old Testament