Evanđelje po Ivanu - komentari na 3. poglavlje

3. poglavlje Evanđelja po Ivanu

 

NOVI POČETAK

Kao ugledni farizej i učitelj Zakona (Ivan 3:1 i 10), Nikodem je znao da njegov javni posjet Isusu ne može proći neopaženo. Kako bi izbjegao pozornost, noću je u tajnosti posjetio Isusa. Iz istog razloga je i žena Samarijanka došla na zdenac u podne (Ivan 4:6-7). Oboje su željeli proći neopaženo.

Nikodem je bio obrazovan i utjecajan farizej. Bio je član jeruzalemskog Sanhedrina, Velikog vijeća koje je bilo vrhovni sud starog Izraela. Osim sudskih ovlasti, Sanhedrin je imao politički i vjerski autoritet. Za dodatne informacije o Sanhedrinu pogledaj komentare na 11. poglavlje.

Farizeji su bili vjerska stranka koja se pojavila nakon pobune Makabejaca (165. – 160. godine prije Krista). Njihova inicijalna misija bila je da se odupru poganskom utjecaju vladajućih Grka. Za razliku od zelota, farizeji nisu imali revolucionarnih pretenzija. Kao građanska stranka koja je uživala ugled, popularnost i autoritet među narodom, bili su opozicija saducejima, elitističkoj stranci kojoj su pripadali svećenici i aristokracija. Saduceji su se priklonili helenističkoj filozofiji i načinu života te odbacili tradiciju radi suradnje s Rimom.

Farizeji su nastojali demokratizirati židovsku religiju i smanjiti utjecaj hramskih svećenika. Smatrali su da se Bogu može služiti i izvan Hrama te su poticali funkcioniranje sinagoga. Nakon razorenja Jeruzalema 70. godine, saduceji su nestali, a farizeji su odigrali ključnu ulogu u očuvanju judaizma.

Farizeji su smatrali da se trebaju u potpunosti posvetiti držanju Tore (Zakona) i odvojiti se od svega što ih ometa u toj nakani pa od tuda i dolazi njihovo ime koje znači ˝odvojeni˝. Za razliku od saduceja koji su vjerovali samo u pisani zakon (Toru), farizeji su se striktno držali ne samo pisanog zakona, nego i usmenih predaja koje su interpretirale primjenu zakona. S vremenom su razvili vrlo složen usmeni zakon kao vodič za svakodnevni život. Usmene predaje kasnije su zapisane u Talmudu.

Isus se družio s farizejima i posjećivao ih u njihovim domovima (Luka 7:36, 11:37, 14:1). U velikoj mjeri slagao se s njihovim učenjima, ali ih je kritizirao zbog licemjerstva jer su im postupci bili u suprotnosti s deklariranim vjerovanjem (Matej 23:2-3). Upravo su farizeji upozorili Isusa na Herodovu namjeru da ga ubije (Luka 13:31). Vjerojatno im nije smetao Isusov postupak istjerivanja trgovaca iz Hrama (Ivan 2:13-21) jer je Hram bio pod kontrolom njihovih oponenata - saduceja.

Nikodem je Isusa oslovio s Rabbi. Bila je to počasna titula kojom su se oslovljavali ugledni učitelji zakona. U Isusovo vrijeme bilo je sedam rabinskih škola koje su međusobno debatirale o najvažnijim teološkim pitanjima i primjeni zakona u životu. Samo posebno daroviti i mudri učitelji mogli su interpretirati zakon. 

Bilo je jasno da Isus izvanredno poznaje Toru (Stari Zavjet), a čuda koja je činio dodatno su indicirala da se radi o iznimnoj osobi. Iako su čuda bila mesijanski znak, ona nisu bila isključivi znak mesijanskog poslanja jer su i proroci, ali i neki drugi ljudi, imali sposobnost činjenja čuda. Je li Isus bio samo čudotvorac i učitelj ili ipak nešto više?

Isus je Nikodemu jasno dao do znanja da ga pripadnost židovskoj naciji neće spasiti ukoliko se ˝ne rodi odozgo˝. Židovi su ulagali znatan napor da se razlikuju od pripadnika drugih naroda koje su smatrali neznabošcima. Vjerovali su da će zbog toga što rođenjem pripadaju židovskoj naciji, imati pristup Božjem kraljevstvu. Smatrali su da striktno držanje Zakona vodi u kraljevstvo Božje. Međutim, vjerske formalnosti ne vode spasenju. Za spasenje je neophodan novi početak - pokajanje i posvećen život ispunjen Svetim Duhom (Ivan 13:5-8).

Druga zapanjujuća spoznaja za Nikodema bila je da je spasenje namijenjeno svim ljudima, a ne samo Židovima, ˝Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.˝ (Ivan 3:16). Židovi su smatrali da su pripadnici drugih naroda ˝izgubljeni˝. Prema njihovom vjerovanju, Božje kraljevstvo nije bilo za neznabošce. Čak je i prvim židovskim kršćanima bilo teško prihvatiti da je spasenje namijenjeno i neznabošcima (Djela 10 i 11:1-15).

Židovi su vjerovali u izbavitelja, Mesiju, koji će biti potomak Davidove loze, koji će svrgnuti rimsku vlast i osnovati zemaljsko kraljevstvo. Nisu vjerovali u Mesiju božanskog porijekla.

Govoreći Nikodemu o spasenju, Isus ga je podsjetio na davni događaj iz povijesti Izraela (Brojevi 21:4-9). Zbog gunđanja i pobune protiv Boga i Mojsija, narod su napale otrovne zmije. Ljudi su umirali. Kada su priznali da su pogriješili, Mojsije je molio Boga za njihovo izbavljenje. Po Božjem nalogu, napravio je brončanu zmiju i stavio je na stup u taboru kako bi svatko tko je bio otrovan mogao ozdraviti nakon što bi pogledao prema stupu. Pogled prema gore bio je vanjski znak vjere i pokajanja pobunjenog naroda.

Kao što je zmija bila podignuta na stup, tako je i Isus bio podignut na križ. Zmija je simbol grijeha, a bronca simbol suda. Iako nije bio grešnik, Isus je na sebe preuzeo grijehe svijeta. Kao što je u Mojsijevo vrijeme pogled prema stupu bio neophodan da spasi od smrti zbog ujeda zmije, tako je i danas pogled prema križu i Isusu neophodan da spasi svakoga koji vjeruje. 

Isus je najavio Nikodemu svoju smrt, smrt na križu koja će svima koji povjeruju, donijeti vječni život, ˝I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.˝ (Ivan 3:14-17).

Kako je razgovor tekao, Nikodem je govorio sve manje, a Isus sve više. Ovaj ugledni farizej vjerojatno je bio šokiran Isusovim riječima prema kojima ništa što on jest i što vjeruje nije dostatno za spasenje; niti pripadnost židovskoj naciji, niti njegova učenost i religioznost, niti držanje Zakona. Biti religiozan ne znači da je čovjek ˝rođen odozgo˝, a upravo je takav novi početak neophodan za spasenje.

I za Židove i za Nikodema ˝vidjeti značilo je vjerovati˝ (Ivan 2:18 i 23; 3:2; 6:30). Isus je obrnuo tezu i objasnio Nikodemu da ˝vjerovati znači vidjeti˝.

Iako je prvi put Isusu došao incognito, Nikodem je na kraju javno iskazao svoju vjeru. Njegovo ime ponovno se spominje u 7. poglavlju kada je članovima Sanhedrina indirektno dao do znanja da se ne slaže s njihovom odlukom da ubiju Isusa (Ivan 7:50 i 51). Posljednji put spomenut je u 19. poglavlju kad je, nakon što su se Isusovi učenici razbježali, zajedno s Josipom iz Arimateje pripremio njegovo tijelo za pokop i položio ga u grob (Ivan 19:38-42).

SVJETLOST JE DOŠLA NA SVIJET, ALI...

Svjetionik Stončica (autor: Andrej Crček)

U vrijeme kad je Isus započinjao svoju službu na zemlji, duhovno stanje Židova bilo je jadno. Bili su religiozni, ali usmjereni na vanjsko pokazivanje pobožnosti, ceremonije i zakon, izgubivši iz vida smisao vjerskih obreda i običaja. Bili su spremni debatirati o religiji (Ivan 3:25), ali su se oglušili na Isusovu poruku koja je bila kruna Božje objave ljudima (Ivan 3:31-32).

Bog je poslao svog Sina da spasi svijet, ali.... mnogi su ostali indiferentni, ˝Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.˝ (Ivan 3:17 i19).

Nakon razgovora s Nikodemom, Isus je otišao u Judejsku pustinju. Iako se iz 3. poglavlja može zaključiti da je sam Isus krstio, slijedeće poglavlje pojašnjava da su krstili njegovi učenici (Ivan 4:2).

U isto vrijeme, Ivan je krstio u Enonu blizu Salima. Lokacija Enona nije poznata, ali se smatra da se radilo o mjestu sjeverno od Jeruzalema, blizu Samarije. Enon znači ˝mjesto izvora˝, a Salim znači ˝mir˝. Ivan je odabrao to mjesto ˝jer ondje bijaše mnogo vode.˝ (Ivan 3:23). To je jedno od niza mjesta u Novom Zavjetu koje implicira da su se ljudi krštavali ulaskom u vodu. Osim toga, grčka riječ baptizo znači uroniti.

Ritualni ulazak u vodu nije bio stran Židovima. Arheolozi su otkrili brojne bazene (hebrejski mikveh) za obredna pranja iz perioda prije i za vrijeme života Ivana Krstitelja. Židovi su obredna pranja prakticirali u različitim prilikama (pogledati komentare na 1. poglavlje), ali je Ivan uveo novi čin -  krštenje, kao znak pokajanja, obraćenja i vjere u Mesiju koji će doći (Marko 1:4, Djela 19:4). I upravo je oko toga došlo do prepirke između Ivanovih učenika i nekog Židova.

Ivan Krstitelj bio je prorok koji je najavljivao dolazak Mesije. Po majci Elizabeti bio je Isusov rođak. Njegovo je rođenje anđeo Gabrijel najavio njegovom ocu, svećeniku Zahariji (Luka 1:11-13). S tridesetak godina započeo je s javnom službom najavljujući dolazak Mesije i pozivajući ljude da se pripreme za dolazak Spasitelja.

Prošlo je više od 400 godina od kada je Izrael zadnji put čuo glas proroka. Narod je bio u duhovnoj tami i nezavidnom političkom položaju. Svojim djelovanjem Ivan je obasjao narod i probudio stoljetnu nadu Židova u dolazak Mesije. Njegov asketski način života i snažne riječi izvršile su dubok dojam na njegove slušatelje pa su se mnogi pitali nije li on Mesija (Ivan 1:19-21, Luka 3:15). Ali Ivan se nedvojbeno identificirao kao preteča Mesije, ˝Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. (Luka 3:16, Ivan 3:28). Premda je imao karizmu i publicitet, svoje ime smatrao je nevažnim. Za sebe je rekao: ˝Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!˝ (Ivan 1:23).

Ivan je razumio da je Mesija božanskog porjekla i da se ni u čemu ne može usporediti s njim (Ivan 3:31). Objašnjavajući učenicima svoju ulogu, upotrijebio je metaforu mladoženje i kuma (Ivan 3:29). Kum ima važnu ulogu u pripremi svadbe, ali jednom kad se mladoženja pojavi, kum se povlači, a mladoženja postaje ključna ličnost svih zbivanja. Ivan je znao da je njegova uloga da ˝pripravi put˝ pred Mesijom (Malahija 3:1) i zato je s radošću prihvatio Isusov rastući utjecaj i popularnost. Bio je srčan i neustrašiv, ali je u svojoj službi pokazao poniznost kakva se rijetko sreće. Malo je onih koji su za svog nasljednika bili spremni reći: ˝On treba da raste, a ja da se umanjujem.˝ (Ivan 3:30). Njegova poniznost učinila ga je velikim, što je i Isus potvrdio rekavši: ˝Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.˝ (Matej 11:11a).

Zbog ukora upućenog kraljevskoj obitelji, Ivan je izgubio život (Matej 14:3-11), ali se njegov utjecaj osjećao i nakon njegove smrti, ˝A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.˝ (Ivan 10:41).

Nakon dojmljive izvedbe Beethovnove 9. simfonije i dugih ovacija oduševljene publike, dirigent Arturo Toscanini okrenuo se prema orkestru i ispunjen emocijama rekao: ˝Ja sam ništa, vi ste ništa. Ali Beethoveen je sve!˝. Za Ivana Krstitelja, Isus je bio sve.

˝Tko je Isus?˝, pitao se Nikodem. Pisac nas suočava s dva realna izbora, ˝Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega… Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.˝ (Ivan 3:18 i 36). 

Iako su starozavjetni proroci objavili brojne detalje o dolasku Mesije, a Ivan Krstitelj jasno posvjedočio da je Isus Mesija, iako su Isusova dijela i riječi nedvojbeno ukazivali na njegovo božansko porijeklo, većina njegovih suvremenika odbacila ga je kao Spasitelja, ˝Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.˝(Ivan 3:19). 

Nikakvi dokazi ne mogu uvjeriti one koji a priori ustraju u svojim uvjerenjima bez da ih preispitaju u svijetlu onoga što je Bog objavio o sebi, ˝Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.˝ (Rimljanima 1:19-21).

Isus je Nikodemu jasno rekao da ga neće spasiti ni pripadnost židovskoj naciji, ni učenost, ni tradicija, ni religioznost. Jedina šansa je vjera u Sina Božjeg, ˝Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.˝ (Ivan 3:36). Za Nikodema, to je značilo novi početak. Nije mu bilo lako donijeti odluku, ali je naposljetku ipak odlučio učiniti zaokret u svom životu i slijediti Isusa (Ivan 19:39-41).

Napomena: Komentari na prethodna poglavlja nalaze se u arhivi na dnu stranice.

Literatura:
1. Dr. Thomas L. Constable, Notes on John
2. David Guzik's Commentary on John 3
3. Life of Jesus - First Century Context of Palestine (Israel)
4. Bob Deffinbaugh, Jesus and Nicodemus (John 3:1-21)