Dobro došli na portal Moja-Biblija

Dobro došli na blog Moja Biblija!

Potaknuta primjedbama prijatelja i poznanika kako odustaju od čitanja Biblije jer ne razumiju njezin sadržaj, odlučila sam zabilježiti informacije do kojih sam došla detaljnijim proučavanjem pojedinih Biblijskih knjiga. Moja je namjera u sažetom formatu ponuditi informacije koje će olakšati razumijevanje kulturnog, povijesnog, biblijskog i političkog konteksta, bez interpretacije sadržaja i iznošenja teološke doktrine. Komentari nisu sveobuhvatni, nego su prilagođeni teološkim laicima za svakodnevno proučavanje Biblije.

Mislim da nema knjige poput Biblije, knjige koju mogu razumjeti mala djeca dok je istovremeno izazov i inspiracija i vrhunskim intelektualcima. Kojoj god skupini pripadali, na kraju je najvažnije vjerujemo li da je Biblija Božja poruka i slijedimo li njezine upute.

Nadam se da će sadržaj ovog bloga biti koristan onima koji su odgađali ili odustajali od čitanja Biblije misleći da je ne mogu razumjeti, kao i osobama koje poznaju Bibliju, ali žele dodatne informacije koje će unaprijediti njihovo razumijevanje i shvaćanje relevantnih poruka za svoj život.

četvrtak, 3. ožujka 2011.

Evanđelje po Ivanu - komentar na 2. poglavlje

     

ISUS PRETVARA VODU U VINO (1. čudo)

Seoska vjenčanja bila su važan društveni događaj i obično su trajala nekoliko dana. Mladenci su vjerojatno bili Isusovi rođaci ili obiteljski prijatelji s obzirom da je na svadbi bila Isusova majka, njegova braća i učenici. 

Kana Galilejska bila je zavičajno mjesto Isusovog učenika Natanaela (Ivan 21:2), mjesto u kojem je Isus pretvorio vodu u vino i na daljinu ozdravio sina kraljevog službenika (Ivan 4:46). Točna lokacija Kane još uvijek je predmet rasprave među arheolozima. Vjerojatno se radi ili o arapskom gradiću Khirbet Kani, udaljenom 14 kilometara sjeveroistočno od Nazareta ili o Kefr Kani, nenastanjenom selu 7 kilometara sjeverozapadno od Nazareta.

Iako Isusovo obraćanje majci sa ˝ženo˝ zvuči grubo, takav način obraćanja ženama u tadašnjoj kulturi nije imao negativne konotacije, ali je bio neuobičajen u komunikaciji djece s majkama. Na isti način Isus se majci obratio i neposredno prije svoje smrti (Ivan 19:26). Komentatori smatraju da je Isus time najavio novi odnos između njega i majke. Započinjući javnu službu on nije više bio samo njezin sin, nego Sin Božji.

Zabilježeno je malo Marijinih riječi, ali je značajno da one uvijek veličaju Isusa, a ne nju samu. Marijine riječi spominju se samo u Evanđelju po Luki i Evanđelju po Ivanu, u sveukupno 15 stihova (Luka 1:30-38, 46-55, 2:48-50; Ivan 2:3-5). Ništa od onog zabilježenog o Mariji ne upućuje na njezinu ulogu u spasenju. Marija je bila posebna žena. Prema Evanđelju po Luki ona je bila ˝blagoslovljena među ženama˝ (Luka 1:28), ali ne blagoslovljena iznad drugih žena. 

Riječima ˝Još nije došao moj čas!˝ (Ivan 2:4), Isus je jasno obznanio da je došao na Zemlju s planom i jasnim tajmingom. I na šest drugih mjesta Ivan govori o tom ˝času˝ (Ivan 7:30; 8:20; 12:27; 16:32; 17:1). Najavljeni čas je mračni trenutak poniženja i patnje u kojem se Isus podložio čovječjoj volji i predao u ruke grešnicima. Do tada, on nije slijedio ljudsku volju, nego isključivo Očevu volju (Ivan 17:4).

Uočivši da je ponestalo vina, Marija nije inzisitriala da Isus na ovaj ili onaj način intervenira, nego je sve prepustila njemu u ruke (Ivan 2:5).

Ostati bez vina ili hrane na svadbi značilo je društvenu sramotu koja bi pratila mladence cijelog života. Neki komentatori navode da je takav propust mogao imati i negativne financijske posljedice po mladoženju i njegovu obitelj. Veselje i slavlje zamalo se pretvorilo u sramotu. Iako su mladenci vjerojatno sve pomno isplanirali, pojavile su se okolnosti koje su mogle ozbiljno zasjeniti njihovu radost. Prije ili kasnije, može ponestati ono što donosi radost.

Isus odabire svadbu, važan obiteljski događaj i životni trenutak, za mjesto na kojem će učiniti prvo čudo i javno započeti sa svojim djelovanjem. Osim toga, svadba ima i simboličku konotaciju jer je slika budućeg slavlja i sreće kada će Bog obnoviti svoje zajedništvo s ljudima (Matej 22:1-14; Otkrivenje 19:7-9). 

Pretvaranje vode u vino je prvo od sedam čuda opisanih u Evanđelju po Ivanu. Dva od sedam čuda opisana su isključivo u Evanđelju po Ivanu; uskrsnuće Lazara (11. poglavlje) i pretvaranje vode u vino. Isus je učinio i brojna druga čuda, ali je Ivan zabilježio samo ona koja jasno potvrđuju Isusovo božansko porjeklo (Ivan 20:30-31).

Ivan je jasno predstavio Isusa kao Stvoritelja (Ivan 1:3 i 10) i zabilježio ona čuda koja naglašavaju njegovu stvaralačku moć. Isus je odabrao stvaralački čin (pretvorio vodu u vino) da bi objavio svoju slavu (Ivan 2:11). Osim pretvaranja vode u vino, Ivan u nastavku opisuje i druga čuda u kojima se manifestirala Isusova stvaralačka moć poput umnažanja kruha i ribe, davanja vida čovjeku slijepom od rođenja, izlječenja bolesnoga i uskrsnuća Lazara.    

Posude s vodom služile su za ceremonijalna pranja prije jela, za pranje nogu, ruku i pribora. Svaka posuda imala je približno 100 litara zapremnine što znači da je Isus pretvorio približno 600 litara vode u vino.

Nadglednik stola obratio se zaručniku iznenađen što je čuvao najbolje vino za kraj (Ivan 2:10). Tako djeluje Bog. Najbolje dolazi na kraju. Svijet obično nudi kratkotrajan užitak i sreću, nakon čega dolazi bol. Bog vodi ljude kroz pustinju, ali ih dovodi u obećanu zemlju; prvo dolazi križ, a onda kruna (Filipljanima 2:6-11). 

Vino koje je Isus čudesno stvorio opisano je kao dobro vino. U izvornom tekstu nije upotrebljen pridjev agathos koji znači ˝dobro˝, nego kalos koji implicira moralnu izvrsnost. Fermentacija je proces truljenja i raspadanja pa je stvaranje fermentiranog pića teško povezivo s manifestacijom Božje stvaralačke moći. Malo je vjerojatno da bi učenici povjerovali u Isusa vidjevši čudo koje potiče pijanstvo. 

Iako u suvremenoj upotrebi riječ vino označava alkoholno piće koje nastaje vrenjem grožđa ili grožđanog soka, latinska riječ vinum od koje potječe i hrvatska riječ vino upotrebljavala se za opis i fermentiranog i nefermentiranog grožđanog soka, uključujući i samo grožđe. Isto dvostruko značenje ima grčka riječ oinos i hebrejska riječ yayin.

Dvostruko značenje riječi vino vidljivo je i u biblijskim i u izvan-biblijskim tekstovima. Aristotel je smatrao da je grožđani sok ili mošt jedna vrsta vina. I drugi grčki govornici i filozofi koristili su grčku riječ oinos za opis svježe iscijeđenog grožđanog soka.

U nastavku su primjeri tekstova Starog Zavjeta u kojima hebrejska riječ yayin označava:
- nefermentirani grožđani sok su Izaija 16:10 i 12, Nehemija 13:15 i Tužaljke 2:11-12.

Obzirom na ekonomsku važnost vinograda, vino je bilo simbol Božjih blagoslova. Ulje, žito i vino simbolizirali su materijalno blagostanje. U tekstovima u kojima se plodovi zemlje povezuju s Božjim blagoslovima, za vino se često koristila hebrejska riječ tirosh koja nedvojbeno znači nefermentirani grožđani sok (Postanak 27:28, Ponovljeni zakon 33:28, Zaharija 9:17), ali i riječ yayin koja također može imati isto značenje.

Nakon svadbe, Isus je s majkom, braćom i učenicima otišao u Kafarnaum gdje se zadržao nekoliko dana. Od tuda je krenuo na hodočašće u 150 kilometara udaljeni Jeruzalem radi blagdana Pashe. Za vrijeme djelovanja u Galileji Kafarnaum je bio njegov drugi dom (Matej 4:13). Imao je oko 1.500 stanovnika. Od 7. stoljeća je nenaseljen, a ostaci grada nalaze se na sjeverozapadnoj obali Galilejskog mora. Arheološka iskapanja otkrila su sinagogu iz Isusovog vremena i kuću kojoj su kršćani 2. stoljeća pridavali značajnu pažnju pa se smatra da se radi o Petrovoj kući. U sinagogi u Kafarnaumu Isus je održao propovijed ˝Ja sam kruh života.˝ (Ivan 6:35-59).


ISUS ISTJERUJE IZ HRAMA TRGOVCE

Za razliku od sinoptičkih evanđelja, Ivan se fokusirao na događaje iz Isusovog života koji su se dogodili u Jeruzalemu. Isus je otišao u Jeruzalem jer se približio veliki vjerski blagdan Pasha zbog kojeg su muškarci bili obavezni hodočastiti u Jeruzalem (Levitski zakonik 23:1-8). Pasha je podsjećala na izlazak iz egipatskog ropstva i budila nadu u dolazak obećanog Mesije (Izlazak 12:1-20)

U Jeruzalemu se nalazio Hram, centralno mjesto vjerskog života Židova. Prvi Hram sagrađen je 957. godine prije Krista, nedugo nakon Davidovog osvajanja Jeruzalema. Sagradio ga je Davidov sin Salomon (1. Kraljevima 6). Hram je zamjenio prijenosni Šator sastanka napravljen u sinajskoj pustinji nakon izlaska iz egipatskog ropstva. Prvi Hram razorili su Babilonci 586. godine prije Krista prilikom osvajanja Jeruzalema.

Izgradnja Drugog Hrama započela je 50-tak godina nakon osvajanja Babilonaca (Ezra 1). Iako Hram nije dostigo veličanstvenost Prvog Hrama, ipak je bio građevina koja je dominirala Jeruzalemom. Povijest Drugog Hrama bila je burna. U nekoliko navrata Hram je gotovo razoren. Opsežnu obnovu i dogradnju Drugog Hrama započeo je Herod Veliki 20 godina prije Krista. U vrijeme događaja opisanog u 2. poglavlju, obnova je trajala već  46 godina, a u potpunosti je završena 64. godine, samo 7 godina prije nego što su Rimljani potpuno razorili Hram i Jeruzalem. Zid plača je zapadni potporni zid Hrama i jedini ostatak nekadašnjeg veličanstvenog zdanja. Danas se na mjestu jeruzalemskog Hrama nalazi muslimansko svetište Kupola na stijeni, sagrađena u 7. stoljeću. 

Hramski kompleks bio je podijeljen u četiri područja koja su se razlikovala po stupnju svetosti. Vanjsko dvorište bilo je namijenjeno svima, uključujući i neznabošce. U središnjem dijelu Hramskog kompleksa nalazio se Hram sa svojim dvorištima. Ne-židovima je bio zabranjen pristup u unutrašnje dvorište na što je upozoravao natpis na grčkom isklesan na kamenoj ploči. Prijestup se kažnjavao smrću. U unutrašnje dvorište tzv. dvorište za žene ulazilo se s istočne strane kroz ˝Krasna vrata˝. Pristup tom dijelu Hrama imali su isključivo ceremonijalno čisti židovski muškarci i žene. Iz tog dvorišta se preko stepenica na kojima su Leviti pjevali za vrijeme vjerskih ceremonija ulazilo u dvorište za Izraelce. Pristup ovome dijelu imali su samo muškarci,  židovi. Od tuda se ulazilo u dvorište za svećenike gdje se vršilo prinošenje životinja na oltar.  



Svaka obitelj trebala je prinjeti na hramskom žrtveniku janje ili kozle bez mane. Ljudi koji su na Pashu dolazili izdaleka nisu donosili svoje životinje nego su životinje za žrtvu kupovali od hramskih trgovaca, često po značajno višoj cijeni od njihove tržišne vrijednosti. Hramskom trgovinom upravljale su obitelji prvosvećenika.

Hramski porez od pola šekela jedanput godišnje plaćali su svi muškarci stariji od 20 godina (Izlazak 30:13). Dvije drahme ili dva rimska dinara vrijedili su pola šekela, što je bila vrijednost dvije dnevnice. Iako su spomenute valute imale iskovane portrete poganskih bogova ili vladara, što ih je prema Tori činilo neprihvatljivim za vjerske svrhe, svećenici su prihvaćali tirski šekel jer je sadržavao 94% srebra za razliku od rimskog dinara koji je sadržavao 80% srebra. 

S obzirom da nije bilo dozvoljeno hramski porez platiti rimskim dinarom ili grčkom drahmom, važećim valutama Bliskog istoka u vrijeme Rimskog carstva, novac se mijenjao u tirski šekel. Nakon što su Rimljani 19. godine prije Krista zatvorili kovaonicu novca u Tiru i započeli s uvođenjem manje vrijednog rimskog dinara, svećenici su zatražili posebnu dozvolu da nastave s kovanjem šekela za vjerske svrhe. Rim je udovoljio njihovom zahtjevu pod uvjetom da novac i dalje izgleda kao tirski šekel kako bi izbjegli prigovore o davanju autonomije Židovima zbog kovanja vlastitog novca.

Isus je naučavao u vanjskom dvorištu, u dijelu Hramskog kompleksa kojem su svi imali pristup, i Židovi i ne-Židovi. Nažalost, u tom dijelu Saduceji su organizirali bazar gdje su trgovali sa životinjama, suvenirima i mijenjali novce što je stvaralo atmosferu koja je bila nepsojiva s primanjem duhovnih blagoslova. Mjesto molitve pretvoreno je u mjesto stvaranja profita. Isus se odlučno suprostavio lažnom bogoštovlju: ˝Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.˝ (Ivan 2:16).

Iako su Židovi formalno prakticirali obrede koje im je Bog dao, Isus je svojim činom jasno dao do znanja da su izgubili iz vida bit pravog bogoštovlja. Uoči Pashe svaka obitelj trebala je detaljno očistiti kuću od kvasca koji je simbolizirao grijeh. I dok su mnogi vrlo temeljito pristupali ovom činu, u Božjem domu organiziran je bazar koji se teško može povezati s pripremom i čistoćom koja je trebala obilježiti bagdan Pashe. Pohlepa svećenika i onih koji su s njima poslovali zasjenila je sliku Boga koji će osloboditi svoj narod i za to platiti najveću žrtvu proljevanjem krvi svog nedužnog Sina. 

I sam narod imao je pogrešnu predodžbu o svrsi prinošenja žrtve. Mnogi su smatrali da su time osigurali Božju naklonost. Ali Božja milost je dar kojeg čovjek ničim ne može zaslužiti (Ivan 3:16). Malo je bilo onih poput Ivana Krstitelja koji su u Isusu prepoznali to janje koje su tisuće Židova prinosili na žrtvu svake godine na Blagdan Pashe, ˝Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!˝ (Ivan 1:29). 

Čišćenjem Hrama Isus je objavio ˝rat˝ licemjernim vjerskim vođama što je u konačnici dovelo do njegova raspeća. Na suđenju je Sanhedrin iskoristio Isusove riječi o razaranju Hrama kao glavnu optužbu protiv njega. Sanhedrin je izvrnuo Isusove riječi ˝Razvalite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podići.˝, tvrdeći da je Isus prijetio razoriti Hram riječima ˝Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.˝ (Matej:26:61, 27:40).

I sinoptička evanđelja zabilježila su da je Isus očistio Hram, ali su taj događaj smjestili u zadnji tjedan Isusovog života, neposredno prije suđenja i smrti (Matej 21:17-23). Obzirom na niz različitih detalja koji su zabilježeni, brojni komentatori se slažu da je Isus dva puta očistio Hram, na početku i na kraju svoje službe.

Mnogi su povjerovali u Isusa gledajući čuda koja je činio, ali je njihova vjera bila kratkog ˝daha˝. Isus je znao da je ljudsko srce prevrtljivo i da će ga ti isti ljudi izdati, ˝No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.˝ (Ivan 2:23-24). O ljudskoj prevrtljivoj prirodi pisao je i prorok Jeremija, ˝Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.˝ (Jeremija 17:9-10). 

Na kraju poglavlja Ivan zaključuje kako Isus dobro poznaje svakog čovjeka (Ivan 2:24 25). Isus je poznavao Nikodema (3. poglavlje), ženu Samarijanku (4. poglavlje), oduzetoga (5. poglavlje) i čovjeka slijepog od rođenja (9. poglavlje). Na kraju Isusove službe i Petar zaključuje da Isus sve zna, "Gospodine, ti sve znaš! ˝ (Ivan 21:17). 
Literatura: 
  1. Bob Utley, Exegetical Commentaries, Vol. 4
  2. J. Carl Laney, Selective Geographical Problems in the Life of Jesus - The identification of Cana of Galilee, Doctoral Disertation (1997) 
  3. Constable, Dr. Constable Notes on John, 2008
  4. Guzik, David, Commentary on John 2, David Guzik's Commentaries on the Bible, 1997-2003 
  5. Gordon Franz MA, The Tyrian shekel and the Temple of Jerusalem
  6. Samuele Bacchiocchi, Wine in the Bible: A Biblical Study on the Use of Alcoholic Beverages, Biblical Perspectives, 2001
  7. Layout of the Temple, Jerusalem Archeological Park
  8. R.J. Martinez, The cleansing of the Temple


1 komentar:

Ivica kaže...

Ivana,
svaka čast na trudu :)